Pesma sa III konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“ u kategoriji „Najbolja putopisna pesma“.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Kada na nebu zasvetle zvezde, svrši se ludi dan.
Nebeskim svodom duhovi jezde, na zemlji sve živo tone u san.
Plove duše iznad sveta, a on im je kao na dlanu,
Al’ ipak im nešto smeta što nije uvek sve i svugde po želji i planu.
Sletele bi kad bi mogle, a to ne bi smele, a da padnu ne bi htele,
Jer, kad zvezda padne jedan život se gasi, a duša svaki život pazi.
U njemu je sve, svetlost i tama, ljubav i strah, ponos i jad, nekad i sad.
Sve se vrti u krug, želje i snovi, ljudi i deca,
I sve zvezde do meseca, sve zajedno kruži, u novi dan, novo sutra.
Putuju zajedno svemirom i on sa njima, a put im je do beskraja dug.