Slab rast zarada u bogatim zemljama postao je jedno od ključnih pitanja u vremenu posle ekonomske krize, u uslovima stagnirajućeg ili opadajućeg životnog standarda, naročito za siromašnije radnike
Plate su porasle u proseku za šest procenata u Aziji, Istočnoj Evropi i Srednjoj Aziji, ali manje od procenta u Africi i Južnoj Americi. Udeo radnika u privrednom rastu smanjen je u Kini, Meksiku i Turskoj, ali je povećan u Rusiji. Međutim, zarade u razvijenim zemljama plate stoje u mestu, a radnici nemaju koristi od neravnomernog globalnog ekonomskog oporavka.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Prema dvogodišnjem izveštaju Međunarodne organizacije rada (ILO), prosečna realna zarada u razvijenim ekonomijama porasla je za 0,1 procenat u 2012. godini i 0,2 procenta u 2013. godini. Radnici u nekoliko bogatih privreda, uključujući i Italiju, Japan i Veliku Britaniju, zarađivali su manje nego 2007. godine. Barak Obama zalaže se za podizanje minimalne zarade na federalnom nivou, ali ga sprečava Republikanska opozicija u Kongresu. Nemački parlament je 2014. godine prvi put odobrio minimalnu zaradu.
ILO je izjavio da stagnacija zarada nije samo rezultat finansijskog kraha iz 2008. godine koji je povećao nezaposlenost i smanjio stepen ekonomskog rasta u mnogim privredama već i dugoročnih sila globalizacije, tehnologije i opadanja uticaja sindikata.
Od 1980-ih zarade su rasle sporije nego produktivnost, što znači da radnici dobijaju sve manji udeo privrednog rasta. Ovaj trend je nakratko prekinut krizom, ali je u većini zemalja nastavljen. Izuzetak su Francuska i Velika Britanija, gde je udeo radnika u prihodu ostao relativno stabilan, iako je rast zarada usporen.
ILO je izjavio da bi vlade koje žele da se pozabave pitanjem nejednakosti na tržištu rada trebalo da iskoriste minimalnu zaradu i ojačaju kolektivno pregovaranje kako bi podigle zaradu siromašnijih radnika, umesto da se oslone isključivo na to da će fiskalna politika uticati na preraspodelu novca od bogatih prema siromašnima.
„Fiskalna politika radi preraspodele, koja je istorijski doprinosila smanjenju nejednakosti od 25 do 30 procenata, gubi svoju delotvornost. Razlog zbog kojeg fiskalna politika postaje sve manje efikasna jeste to što na nju pada sve teži teret, a postoje politička ograničenja za ono što se može uraditi“ – kaže Sandra Polaski, zamenik direktora ILO za politiku.
U međuvremenu, zarade su nastavile da rastu u zemljama u razvoju, iako su i dalje mnogo iza onih u razvijenim zemljama. Prosečna mesečna zarada je oko 1.000 američkih dolara u privredama u razvoju, što je trećina prosečne zarade u bogatim zemljama.
Prema podacima ILO, nejednakost zarada porasla je otprilike u polovini razvijenih zemalja i zemalja u razvoju između 2006. i 2010. godine, a opala je ili je ostala stabilna u drugoj polovini zemalja. Nejednakost zarada najviše je opala u Brazilu i Argentini.
Sarah O‘Connor, Financial Times, Kurir