Bakminsterfuleren ili baki-lopta mogao bi da postane tzv. baki-bomba, svojevrstan nanoeksploziv kojim će se uništavati rak na ćelijskom nivou.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Godine 1985, otkriven je bakminsterfuleren. To je molekul koji se sastoji od 60 atoma ugljenika koji su raspoređeni u obliku fudbalske lopte i koji ispoljavaju posebne fizičke osobine. Ime je dobio po Bakminster Fuleru, američkom arhitekti, futuristi i teoretičaru.
Trojica naučnika koji su učestvovaili u otkriću: Harold Kroto, Robert Kerl i Ričard Smajli dobili su 1996. godine Nobelovu nagradu za hemiju zbog svoje uloge u otkriću bakminsterfulerena i sa njim povezane klase molekula – fulerenima.
Pre par godina, francuski naučnici su, ispitujući štetnost bakminsterfulerena na pacovima, došli do otkrića da on zapravo produžava život.
Danas, naučnici su smislili kako da ga pretvore u tzv. baki-bombu, svojevrstan nanoeksploziv koji pokazuje potencijal za upotrebu u borbi protiv raka. Naučnici se nadaju da bi jednog dana baki-bombama mogli da nanišane i unište rak na ćelijskom nivou – malim eksplozijama koje ubijaju ćelije raka uz minimalni uticaj na okolno tkivo.
„U budućnosti će se verovatno koristiti druge vrste ugljeničnih struktura, kao što su ugljenične nanocevi, ali mi smo počeli sa baki-loptama jer su one veoma stabilne i dosta se zna o njima“, kaže Oleg V. Prezhdo, profesor hemije na Univerzitetu Južne Kalifornije i koautor naučnog rada o novim eksplozivima koji je objavljen u Journal of Physical Chemistry.
Ugljenične nanocevi, bliski srodnici baki-lopti, već se koriste za lečenje raka. One se mogu akumulirati u ćelijama raka i zagrejati pomoću lasera, koji prodire kroz okolna tkiva ne oštećujući ih i pomoću koga se cilja direktno na ugljenične nanocevi.
Modifikovanjem ugljeničnih nanocevi na isti način kao i baki-bombi, lečenje raka postaće efikasnije – biće smanjen broj tretmana, kaže Prezhdo.
Da bi stvorili minijaturne eksplozive, Prezhdo i njegove kolege su vezali 12 molekula azotnih oksida za jednu baki-loptu i onda su je zagrejali. Za pikosekundu, baki-lopta se raspala – povećavajući temperaturu za hiljade stepeni u kontrolisanoj eksploziji. Izvor moći eksplozije nalazi se u kidanju moćnih ugljeničnih veza, čime se odvajaju iz veze sa kiseonikom iz azot dioksida, što sve dovodi do stvaranja ugljen-dioksida, objašnjava Prezhdo.
Koliko god komplikovano zvučalo laicima, ovo bi trebalo da postane, kako se nadaju ovi naučnici, jednostavan način za uspešno lečenje ove opasne bolesti.