Prikaz iz knjige Aleksandra Kapa u kojoj se prvi put pominje pojam andragogija…
Aleksandar Kap (Alexander Kapp), nemački srednjoškolski profesor, 1833. godine sačinio je kovanicu andragogija.
Ipak, nakon prvog pominjanja, ovaj izraz nije bio šire prihvaćen i sačekaće još skoro sto godina do ponovnog pominjanja od strane Rozenstoka (1921), i šireg prihvatanja nakon Drugog svetskog rata kada je andragogiju kao nauku utemeljio američki naučnik Malkom Nouls.
Kap je ovaj izraz upotrebio u radu o Platonovoj teoriji obrazovanja 1933. godine (na ilustraciji pored):
- Andragogik – Kapp, Alexander (1833): Platon’s Erziehungslehre, als Pädagogik für die Einzelnen und als Staatspädagogik. Minden und Leipzig).
Andragogija kao nauka populisana je naročito tokom 1970-ih i 1980-ih godina od strane Malkoma Noulsa, koji se smatra utemeljivačem moderne andragogije.
Ipak, po mišljenju autora Meri Kuper i Džona Henškea u delu Andragoške studije (Cooper Mary K., Henschke John A. Andragogical Studies, 2001), u SAD su je prvi uveli Eduard C. Lindeman (1926), odnosno Lindeman i M.L. Anderson (1927).
Među vodeća imena za istoriju andragogije kao nauke spada i stručnjak za obrazovanje odraslih Džon Djui koji je zajedno sa Lindemanom i Andersonom proširili ovu teoriju o obrazovanju u SAD.
Zanimljivo je da se mogu pronaći i tumačenja po kojima je SAD sa andragogijom upoznao profesor doktor Dušan Savićević, Filozofskog fakulteta na Beogradskom univerzitetu, Grupe za andragogiju.