Američki zakon iz 1978. godine (Revenue Code) uveo je penzijski plan po kom poslodavac uplaćuje neoporezovani deo do 18.000 dolara (u 2015. godini) u penzioni fond svojih zaposlenih. Međutim, kompanije „obrću“ novac i iz tog fonda čime ušteđevinu radnika dovode u veliki rizik…
Doprinosi se odbijaju od bruto plate a tek nakon odbitka obračunava se porez na platu. Pored ovog, postoje i penzijski planovi 403(b) za neprofitne organizacije, i 457(b) za zaposlene u javnom sektoru.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Danas je maksimalni iznos doprinosa po ključu 401(k) iznos od 53.000 dolara po zaposlenom, međutim, izgleda da taj novac nije sasvim siguran…
Blumberg piše da tek jedna od pet velikih kompanija u SAD novac koji se odvaja za penzije zaposlenih stavlja u poseban fond.
Iako se stalno upozorava na to da je potrebna veća diversifikacija kapitala kako bi se umanjili rizici, čak 50 od 500 kompanija sa liste „S&P 500“ taj novac ulaže zajedno sa svojom ostalom imovinom.
Naime, sa takvim načinom upravljanja novcem kompanije, i radnika, ne samo da se ugrožava opstanak kompanije i radna mesta zaposlenih, već i dobar deo njihove životne ušteđevine.
Decenijama od usvajanja 401(k) plana kompanije ubeđuju zaposlene da je kod njih taj novac bezbedan, da povećava produktivnost, itd, iako brojne studije tvrde suprotno.
Ono što donekle štiti američke radnike jeste trend relativno kratkog rada kod jednog poslodavca, od svega nekoliko godina. Iako penzija nije u potpunosti ugrožena, ipak je reč, na primer, od 5 do 15 odsto penzijske ušteđevine.
Krajem 2014. godine, čak 11 odsto kompanijskog ukupnog kapitala činile su penzije iz plana 401(k). To je bolje od 22 odsto iz 2005. godine i 30 odsto koliko je bilo tokom 1990-ih.
Promene su krenule na bolje po radnike kada je bankrotirao Enron 2001. godine. Taj bankrot prosto je izbrisao brojne penzije zaposlenih pa je došlo i do jačanja propisa, ali i do većeg nepoverenja zaposlenih.
Kompanije kao što su Amazon ili Celgene, kojima poslednjih godina ide dobro, vešto koriste i ove fondove, ali rizik postoji. To pokazuje primer naftne kompanije Ševron (Chevron).
Naime, akcije Ševrona drastično su pale od kada je pala i cena nafte – čak za 40 procentnih poena. To je umanjilo i penzionu ušteđevinu njihovih radnika, ali i radnika čiji novac je bio korišćen za investiranje u Ševron, piše Blumberg.