Zlatne godine poljoprivrednih penzionera

Poljoprivredni penzioneri se po mnogo čemu razlikuju od drugih kategorija penzionera. Milovan Lukić za Agrosmart piše o jednom aspektu njihove „različitosti“.
Prenosimo tekst u celosti.

Hvale se ovdašnji vlastodršci kako je penzioni fond sve puniji. Kako je struktura sve bolja i bolja, kako država mora da daje sve manje para iz budžeta i kako realno opada broj penzionera, jer je navodno na to uticalo povećanje starosne granice i dužine radnog veka za odlazak u penziju.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Kaže statistika da je u Srbiji 2013. godine bilo 1,72 miliona penzionera, a lane 1,715 miliona. Pad. Nema šta. Ali tu ima jedan problem.

Te 2013. godine bilo je 1,43 milion penzionera iz takozvane kategorije zaposlenih, a takvih istih lane je u penziji bilo 1,44 milion, to jest više nego pet godina ranije. Takođe, penzionera iz takozvane kategorije samostalnih delatnosti 2013. bilo je malo više od 72.000, a lane 93.350. Dakle opet više.

Pa gde je onda smanjenje. Pa valjda pogađate. Pa kod poljoprivrednika.

Genijalnom politikom Vučića, Vulina dok je bio ministar rada, Đorđevića i inih stručnjaka drastično je smanjen broj poljoprivrednih penzionera, a s njima je postignut i epohalni uspeh u PIO. Prosto rečeno, 2013. godine bilo je 212.500 penzionera poljoprivrednika, a na kraju prošle godine taj broj je pao na 178,400. Tako je broj poljoprivrednika u penziji pao na nivo manji i od onog 1997, godine kada ih je bilo 181,000.

Tek toliko o poljopruvredi, standardu, životu na selu i civilizacijskim standardima, a penzija je civilizacijska tekovina.

E sad pitanje: što svi oće u penziju, a seljaci neće?

Da l poljoprivrednici izumiru, da l neće da uplaćuju za stare dane, da l nemaju para da uplaćuju za starost, da l im je bolje da ih naslednici izdržavaju ….

Imamo 350.000 registrovanih poljoprivrednih gazdinstava, i još malo manje od toliko neregistrovanih, možda će se situacija popraviti jer su nam seljaci sve stariji a sve manje ih je u penziji. Možda je to neka čudna logika koju mi glupi ne možemo da dokučimo, jer ekonomska situacija nikako ne može biti razlog za drastičan pad broja poljoprivrednih penzionera.

Otkupne cene fantastične. Kupci se otimaju i za maline i za višnje i za pšenicu i za svinjetinu i za govedinu, interventni otkupi na sve strane, država kupuju pšencu plaća bogovski 20 dinara i pazariće ceo jedan posto ovogodišnjeg roda što je naučno dokazano da utiče na tržište i podiže otkupne cene. Znači, ekonomska situcija kao u prave zlatne godine. Možda su žuti spiskali sve poljoprivredne penzije.

Možda su male penzije za poljoprivrednike pa neće da ih uplaćuju.

Možda su labudovi? Već bi odleteli.

Možda je isplata penzija neredovna. Ni to nije razlog. Kad je Vućić i ekipa sklonjeni s vlasti krajkem 2001. godine ostali su poljoprivrednim penzionerima dužni 20,5 neisplaćenih penzija. Evo sad Vučić ima podršku 80 odsto seljaka na svim izborima od mesne zajednice do predsedničkog biranja. Znači redovnost nije važna. Dovoljno je da Vučić kaže kako su žuti sve upropastili pa da nikom penzija i ne treba. Znači nije ni redovnost.

Zlatne godine

Biće da su seljaci tvrdoglavi pa ne daju pare za penzije, jer ako slušate Vučića živimo u zlatnim godinama.

Ako su zlatne valjda su takve za sve, a ne smo za neke. Pa ne laže predsednik. Seljacima će biti još zlatnije i zlatnije, a kad dolazi blagostanje šta će seljacima penzije.

Milovan Lukić, Agrosmart

Izvor: Agrosmart
Fotografija: Vanilica, Vodenica, selo Kadina Luka

Preporučujemo i tekstove adv. Zorice Tršić: