Prenosimo tekst čiji je originalni naslov „U druženju sa vršnjacima lakše im prolazi starost“, a koji je Centar za istraživačko novinarstvo (CINK) uradio za grad Kruševac.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Fotografija: sonjabgd, Kruševac – Car Lazar
Iako domski smeštaj starijih ljudi u Kruševcu postoji još od 1986. godine, tek je poslednjih godina primećen porast broja porodica koje se odlučuju da brigu o najstarijima prepuste stručnjacima.
U Gerontološkom centru napominju za Centar za istraživačko novinarstvo Kruševac (CINK) da u poslednje dve godine raste broj korisnika, ali na žalost, onih koji zahtevaju celodnevnu medicinsku negu.
„Prosečna popunjenost naših kapaciteta je 79 posto, što je oko 180 korisnika“, navodi za CINK Slavica Đurđević, direktorka Gerontološkog centra Kruševac. „Na smeštaju imamo korisnike iz celog Rasinskog okruga (najviše iz Kruševca, Trstenika, Aleksandrovca i Varvarina), ali i iz Kraljeva, Bajine Bašte, Ivanjice, Novog Sada i Beograda, budući da korisnici imaju prava da biraju ustanovu.“
Zakon poznaje stepene podrške koji se zasnivaju na stepenu očuvanosti vitalnih funkcija korisnika. Zastupljenost tzv. treće i četvrte kategorije u Gerontološkom centru sve je očiglednija, dok je broj korisnika prvog, odnosno drugog stepena zavisnosti (samostalna briga uz podsećanje i podrška pri oblačenju, higijeni, terapiji) konstantan. Pored usluga smeštaja, ishrane, higijene, zdravstvene zaštite i nege, korisnici uživaju socijalnu i pravnu sigurnost.
„Boravak u centru nije samo pružanje i podrška u vezi sa osnovnim životnim potrebama, već nas se tiču i druge njihove potrebe“, naglašava Slavica Đurđević. „Vrlo su važne radno-okupaciona terapija, sportsko–rekreativni, zabavni elementi boravka. Imamo obavezu da napravimo individualni program aktivnosti. Organizujemo izlete, kniževne večeri, priredbe, gostovanja raznih umetničkih društava, posete drugim domovima. Članovi mogu da se uključe u literarne i rukoradne sekcije.“
Po uputu Centra za socijalni rad, u Gerontološkom centru se radi i urgentno zbrinjavanje, ali se, prema rečima sagovornice CINK-a, tačni razlozi (medicinska nega ili nasilje) ne istražuju.
„U prošloj godini, imali smo osam urgentnih smeštaja, uvek na raspolaganju imamo izvesne kapacitete kako bi odgovorili na pozive“, ističe Slavica Đurđević. „Naša ustanova radi 24 sata, telefonom se pozivaju kolege koje rade na prijemu.“
Cenovnik za život u Gerontološkom centru opredeljuje Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, ali podzakonski akti još uvek nisu regulisali neposredno ugovaranje boravka između korisnika i Gerontološkog centra. Tako se ugovor potpisuje sa predstavnicima Centra za socijalni rad i srodnika.
Korisnicima su na raspolaganju tri stambena paviljona u Kosovskoj ulici br. 116, dok u okviru doma funkcioniše i četvrti objekat ekonomskog karakatera (kuhinja, trpezarija, vešeraj, majstorska radionica, frizerski salon).
U svakom paviljonu su jednokrevetne i dvokrevetne garsonjere, a zavisni korisnici smešteni su u pet stacionarnih paviljona objekta B. Svaki paviljon ima klub, TV salu i dnevni boravak. Različiti su razlozi života u instituciji domskog smeštaja za stare.
Jednom od najstarijih korisnika Živku Bačaninu (93), Gerontološki centar je stalna adresa skoro osam godina.
„Ponekad želim da idem mojoj kući, ali bratanac mi kaže da mi je bolje ovde“, kaže Živko Baćanin. „Jeste, bilo bi mi teško samom, puno je tu posla. Nema u blizini nikoga, nemam ni kuća. Moji prijatelji su pomrli. Kad sve saberem, najbolje mi je ovde. Ne mislim ni o lekaru, ni o hrani. Družim se sa Radojkom. Pijemo kafu, razgovaramo. I svi poštuju i moje godine i mene, lično.“
Milan Trivić (53), izbeglica iz Hrvatske, boravio je po kolektivnim centrima sve dok ih nisu zatvorili. Stanar je Gerontološkog centra Kruševac već 13 godina.
„Ne mogu da se požalim, imamo dobre uslove, svi mi izlaze u susret ukoliko imam neki problem“, kaže za CINK korisnik Milan Trivić. „Svakog drugog dana sam na dijalizi, tako da imam manje slobodnog vremena. Uglavnom od šper–ploče pravim razne radove. Rezbarenjem stvaram kola, kočije, bicikle, ukrasne predmete… Lakše mi je kada se zanimam.“
Trivić podvlači da u Domu ima hranu, negu, zdravstvenu zaštitu i društvo. Sa porodicom je u redovnom kontaktu. Brata koji živi u Beogradu posećuje jednom mesečno ili on, zajedno sa bratancem, dolazi u Kruševac. Ima i sestru koja živi u Batajnici i dve sestre u inostranstvu.
Vera Stojanović (79), koja je u domu od maja 2000. godine, poreklom je iz Velike Kruševice kod Kruševca. Njen motiv dolaska sasvim je drugačiji od većine stanara kruševačkog Centra.
„Dolazak u dom je bio iznenađenje i za mene samu. Živela sam kao podstanar sa sinom koji je preminuo ove godine“, priča Vera Stojanović. „Moja poznanica, korisnica doma, upoznala me je sa Živojinom Stojanovićem koji je živeo u domu, inače povratnikom iz Australije. Družila sam se sa njima i Živojin je insistirao da počnemo da živimo zajedno. I tako, Živojin je postao moj muž i ja sam se preselila. Da nije bilo njega, nikada mi ne bi palo na pamet da dođem. A lepo nam je bilo ovde, lepo smo živeli. Na žalost, preminuo je 2014. godine.
Najlepši deo života, smatra baka Vera, za nju je upravo bio u Domu, gde je često posećuju bratanice.
„Radila sam u Konfekciji ‘Zvezda’ i volim da šijem i da vezem“ priča gospođa Stojanović. „Imam šivaću mašinu u garsonjeri. Ranije sam šila svima: i direktorki, doktorkama, sestrama, a i komšinicama u domu. Sad više ne mogu da krojim, ne slušaju me ruke. Uradim neku prepravku, ukrasim detaljima kakav komad garderobe. Aktivna sam u ženskom klubu. Odlazim do grada, pijace, prodavnice, a posećujem se i sa prijateljicama.“
Za starije Kruševljane kojima je neophodna briga, a nisu iz nekog razloga smešteni u Gerontološki centar, lokalna samouprava finansira dnevnu uslugu – pomoć u kući. Ukupno 16 gerontodomaćica pokrivalo je, 2015. godine, potrebe 116 korisnika.
„Stručnjaci Centra za socijalni rad procenjuju stepen potreba ove uluge na dnevnom, nedeljnom i mesečnom nivou“, iznosi Slavica Đurđević. „Pomoć se pruža i višečlanim porodicama, ali uglavnom su to staračka domaćinstva čija deca nisu u situaciji da se brinu o roditeljima.“
Tekst je deo medijskog projekta koji KruševacPRESS radi za grad Kruševac u okviru konkursa za sufinansiranje projekta radi ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog informisanja na teritoriji grada Kruševca u 2016. godini.