Za svoj pedeset i šesti rođendan
Moja mama je pušila travu
Sa sedamnaest godina je počela raditi
S devetnaest se udala
S devetnaest je rodila
Prvi put
S trideset i šest je ostala bez posla
S trideset šest je ostala poluudovica
S četrdeset je ostala bez oca
S četrdeset i tri me zadnji put ošamarila
S pedeset jednom je postala baka
Prvi put
S pedeset i tri je ostala siroče
Trećinu života ne spava.
Sjedimo tako za stolom,
Pušimo svi troje, ona, moj muž i ja,
Kaže, pa ja ništa ne osjećam,
Kažem, pa ti ni ne možeš više ništa osjetiti.
A pogledaj vas dvoje, oči vam se cakle,
Cakle se i tebi, mama, samo se ne vidiš,
A to je prvi znak da lupa.
Ja sam razvaljena, ali ne želim da ona to vidi,
Pred njom sam sabrana,
Velika i iskusna,
Meni isto trava ništa ne može,
Opaka sam i zajebana, još više nego ona.
*iz knjige „Prijelaz za divlje životinje“