Smena generacija na čelu porodičnih kompanija trebalo bi da se planira. Ovo je emotivan, ali i rizičan proces. Manje od trećine kompanija preživi već prvu smenu generacija.
Prenos vlasništva kompanija sa osnivača na naslednike trend je u svetu. Kao porodične kompanije se klasifikuju otprilike dve trećine svetskih kompanija. Vlasnici kompanija prenos upravljanja (ili vlasništva) usmeravaju na svoje zakonske naslednike. Ovo predstavlja veliki rizik, imajući u vidu da manje od trećine kompanija preživi prvu smenu generacija.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Tek oko 30 odsto porodičnih kompanija preživi prvu smenu generacija. Nakon druge smene, poslovanje nastavi 13 odsto, a treću smenu generacija doživi samo tri procenta. Ovo su podaci globalne statistike koja pokazuje da prenos vlasništva (sa osnivača na naslednike ili na profesionalni menadžment) predstavlja veliki rizik po opstanak.
U Evropi je nasleđivanje biznisa od strane članova porodice slučaj kod tek 15 do 35 odsto slučajeva. Takođe, evropska praksa pokazuje da se 40 odsto porodičnih kompanija proda nakon povlačenja osnivača iz posla.
Smena generacija na čelu srpskih porodičnih kompanija
Konsultantska kuća Adižeš je sprovela istraživanje među 205 vlasnika domaćih porodičnih preduzeća starijih od 55 godina. Podaci su poražavajući. Pokazalo se da 92 odsto kompanija nema nikakvo iskustvo u prenosu upravljanja na mlađe generacije.
Prenosu biznisa na svoju decu se na domaćem tržištu nada otprilike 77 odsto anketiranih vlasika. Na nastavak rukovođenja preduzećem od strane nekog člana porodice računa oko 72 odsto ispitanih vlasnika. Da će konkretno njihovo dete nastaviti biznis veruje čak 92 odsto anketiranih.
Naša praksa pokazuje da šest odsto ispitanih veruje u prodaju firme nakon povlačenja osnivača iz posla.
Međutim, komunistička tradicija nam je u amanet ostavila odsustvo preduzetništva i privatnog biznisa. Na osnovu toga, ne postoji svest o vrednosti smene generacija za dalji nastavak poslovanja.
Iako su zašli u godine kada bi trebalo da razgovaraju sa naslednicima o prenosu poslovanja, preduzetnici to uglavnom ne čine.
Osim pravnih, ekonomskih, organizacionih i drugih promena, smena generacija ima i emocionalnu pozadinu koja direktno utiče na porodične odnose.
Svest o napuštanju biznisa ne postoji kod domaćih vlasnika, a to je neminovnost. Postoji želja i verovanje da će, bez obzira na starost i povlačenje, za života ostati glavni i neodvojivi deo kompanije koju su stvorili.
Kombinacija porodičnih odnosa i emotivnih veza osnivača i njegovog poslovnog čeda predstavlja barijeru u prenosu poslovanja na mlađe generacije. Suštinski, od te smene zavisi ne samo matična porodica vlasnika, već i sudbine zaposlenih i članova njihovih porodica.
Porodične kompanije nisu samo male preduzetničke radnje sa jednim ili dva zaposlena, kako se pogrešno veruje. One mogu biti i kompanije sa po više hiljada zaposlenih. Pretpostavka je da u porodičnim firmama u Srbiji radi najmanje polovina ukupno zaposlenih u privatnom sektoru.
Suvlasnik porodičnog biznisa Željko Tomić je ispod naslova svoje knjige „Uvek bolja verzija“ dodao i podnaslov – „Kako voditi kompaniju kroz hiperinflaciju, ekonomske sankcije, ratove i raspad države“. Međutim, Tomić ističe da je za porodični biznis prenos upravljanja na sledeću generaciju rizičniji proces od svega navedenog u gorenavedenom podnaslovu.
Izvor: Ekapija
Fotografija: Maggie Markel sa Unsplash