Početna Magazin Godine Slika starosti u Srbiji – Nadničar u desetoj deceniji

Slika starosti u Srbiji – Nadničar u desetoj deceniji

Slika starosti u Srbiji – Nadničar u desetoj deceniji

U braku su 71 godinu. Ali ovo nije jedna od onih lepih priča o ljubavi dvoje ljudi. Mada se ovo samo uz ljubav i posvećenost može. Ovo je tužna priča o sramoti društva u kome živimo. Supruga – već osam godina nepokretna. Suprug – ide u nadnicu da bi pokrio troškove lečenja i nege.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Fotografija: D. Novković

Nemaština i bolest teško padaju i mlađima, a naročito tegobno je kad s njima treba da se nose oni najstariji, piše D. Novković za Novosti. Među takvima je i nekadašnji železničar Miroslav Igić (91) iz Požarevca koji može samo da sanja o mirnim penzionerskim danima jer već osmu godinu sam neguje nepokretnu suprugu Persu (93), s kojom je u braku čak 71 godinu. Potpuno nesvesna okoline, nesrećna žena i ne zna da im je pre godinu dana preminuo stariji sin…

„Moja Persa ne hoda, ne čuje i ne govori, pa ja kuvam, čistim, perem i radim sve ostalo što treba po kući. Jedino nemam snage da je pomerim, pa mesečno plaćam jednoj ženi da dolazi i menja joj pelene. Ali, nadoknada za tuđu negu i pomoć iznosi samo 10.000, pa moram da dodajem oko 2.500 dinara od moje male penzije“, priča Miroslav.

Igići su se u Požarevac doselili još 1963. godine iz Bele Palanke, a sada žive samo od penzije koju je Miroslav stekao, budući da je Persa bila domaćica koja je brinula o kući i njihova dva sina.

„Mesečno primim samo 21.000 dinara, a od toga plaćam komunalije, te lekove, pelene i sve ostalo što treba za Persu. Ono što ostane nije dovoljno za hranu, pa obrađujem tuđe bašte. Ranije sam mogao da radim i na četiri mesta, a sada jedva uspevam i dva da pokrijem“, objašnjava Miroslav, ne shvatajući zašto ženi koja vegetira već osam godina sleduje gotovo simbolična nadoknada od države.

„Pelene za odrasle, koje se mojoj Persi menjaju više puta dnevno, koštaju oko 50 dinara po komadu, a moram da plaćam i lekove, od kojih samo jedan, regona, košta 650 dinara, a jedna kutija je malo za mesec dana“, priča Miroslav. Laknulo mu je što bar suprugu ne mora svakih mesec-dva da vodi kod lekara zbog prepisivanja lekova, jer odnedavno može sam da ode i dobije recepte za narednih pola godine…

Igići ne mogu da računaju na pomoć mlađeg sina koji i sam teško živi sa svojom mizernom penzijom. On ne stanuje u Požarevcu u kome je poslednji put bio na sahrani starijeg brata…

Iako imaju invalidska kolica, Miroslav nema snage da suprugu izvede u dvorište – nedaleko od požarevačke Medicine rada – koje dele sa još tri porodice. Jednu od njih čine njegova sestra Persa i zet Vojislav Veličković, ali i oni žive sami, samo od jedne skromne penzije, pa svima preostaje samo da svakodnevnim druženjem bar malo ublažavaju životne nedaće.


Napomena Penzina

U Srbiji, novčana nadknada za pomoć i negu tuđeg lica, popularno nazvana „tuđa nega i pomoć“, u maju mesecu 2017. godine iznosi 16.346,66 dinara. Prima je oko 76.000 ljudi. To je zvanični podatak RF PIO.

Prema Pravilniku o medicinsko-tehničkim pomagalima koja se obezbeđuju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, „Osigurano lice kod koga postoji nevoljno pražnjenje creva odnosno bešike, ima pravo na pelene.“

Dakle, pelene bi trebalo da za ovu gospođu budu besplatne, odnosno da ih pokriva osiguranje.

Dok nam nije sasvim jasno zašto se u tesktu spominje 10.000 dinara, stvar sa pelenama je često – problematična. Naime, iako neko ispunjava uslove za dobijanje besplatnih pelena, u praksi ih sam plaća ili ih plaća, kao u ovom slučaju, neko od članova porodice.

Kao da živimo u dva sveta: onom „zvaničnom“, u zakonima i pravilnicima i onom stvarnom.