Treće mesto u kategoriji „Najbolja putopisna pesma“ konkursa za najbolje putopise starijih osoba „Draganova nagrada“ 2018. godine.
Ova pesma je objavljena i u publikaciji „Riznica sećanja“ koju je objavilo UG „Amity – Snaga prijateljstva„.
Jednog tmurnog dana, još u ranu zoru,
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Pošli smo na izlet, čak na Frušku goru.
Krenuli smo lepo, al ubrzo stali
I šta se dešavalo dugo nismo znali.
Posle dužeg čekanja i još malo priče,
Dobili smo vodu, čaše i sendviče.
I krenusmo dalje, preko ravnog Srema,
Neko glasno priča, a poneko drema…
Autobus stari, a nema mu mane,
Sem što lepo vozi pa odjednom stane,
Motor se ugasi i neće da radi,
Vozač mora da čeka da se on ohladi.
Dokle ćemo stići, zabrinuti svi,
A treba obići manastira tri…
Ne stigosmo na planinu, divan sremski breg,
Al videsmo Krušedol, Vrdnik, Grgeteg.
Dobili smo ručak u sali Vrdnika,
Čorba, krompir-pire, šnicla povelika…
Posle dobrog ručka, sokove nam daju,
Onda stižu kolači, i kafa na kraju.
Dođe isti autobus, a problemi stari,
Opet lepo krene, a posle se pokvari.
Blizu smo, kod Doma, noge su nam teške,
Sad ostatak puta moraćemo peške.
Meni beše lepo, možda nekom nije,
Videli smo i čuli deo istorije.
Petar Petrović, 81 godina
VKV metalostrugar, stanar Doma penzionera Voždovac, Beograd
Fotografija: Vrdnik, Vojvodina Travel