Daleko smo mi, nažalost, još uvek od ove teme. Ne zato što ovaj problem ne postoji, već zato što mi nismo rešili ni kako da obezbedimo fizičku sigurnost osoba sa demencijom. Ali o ovome moramo da razmišljamo i dobro je da pričamo jer, kao i uvek, moramo da vas podsetimo – velika je verovatnoća da će svako od nas ili oboleti od demencije ili se starati o osobi sa demencijom. A ne želimo da nam uskraćuju prava.
Zato, prenosimo tekst dve naučnice. Dajte mu šansu. Razmislite bar o svemu.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Fotografija iz članka:
Stariji par na fotografijama inspirisanim filmom „Beležnica“
Osobe sa demencijom nemaju seksualne odnose. Ili su njihovi seksualni odnosi čudni. Ili su opasni i potrebno ih je sprečiti.
Kada je u pitanju seksualnost dementnih osoba, preovlađuju negativni tonovi i upozorenja. Stanovništvo koje stari opisano je u medijima kao „tempirana bomba slučajeva silovanja“.
Zdravstveni radnici često reaguju tako što kažnjavaju seksualne aktivnosti u ustanovama za smeštaj starijih osoba. A seksualna prava osoba sa demencijom u velikoj meri su zapostavljena u politici domova za stare, u stručnom usavršavanju i kliničkim smernicama.
Kao kritički istraživači društva, mi tvrdimo da je hitno potrebno usvojiti novu etiku staranja o dementnim osobama, onu koja podržava olakšavanje seksualnog izražavanja. Motivisani smo zajedničkom zabrinutošću zbog smanjivanja fokusa u nezi dementnih osoba na osnovne fizičke potrebe, kao i našom željom da podstaknemo humaniju kulturu nege i kulturu nege koja obogaćuje život.
Istražili smo kako je seksualnost osoba sa demencijom slabo podržana u dugotrajnom rezidencijalnom smeštaju kao što su domovi za stare.
Kada mediji govore o osobama sa demencijom i seksu, to su uglavnom istaknuti slučajevi navodnog zlostavljanja. Jedan od primera je suđenje Henriju Rajhonsu, advokatu iz Ajove (SAD) koji je proglašen nevinim u slučaju seksualnog zlostavljanja supruge koja je u to vreme bila dementna i živela u domu za stare. Drugi primer je šira istraga seksualnih napada u domovima za stare u Ontariju (Kanada).
U ovoj vrsti istrage važna je sigurnost stanara ustanova za dugotrajnu negu, ali je retko vrednovano ili shvatano kao fundamentalno za procvat ljudi seksualno izražavanje.
U našoj studiji smo istražili kako se ove negativne predstave seksualnosti osoba sa demencijom nalaze i u okviru ustanova za dugotrajnu rezidencijalnu negu kao što su domovi za stare. Zdravstveni radnici i administratori često imaju negativne ili osuđujuće stavove o demenciji i seksualnosti starijih. Kada su suočeni sa seksualnom aktivnošću, oni mogu da intervenišu pretnjama i kažnjavanjem.
Politika ustanova za dugotrajnu negu, stručna obuka i kliničke smernice teže ignorisanju seksualnih prava osoba sa demencijom.
- Da poželim da sam konj ili Da seksu u domovima za stare
- Nova potvrda da domovi za stare brane starima pravo na seksualne odnose
Seksualnost osoba sa demencijom uznemirava delimično zato što su politike u ustanovama za dugotrajnu negu oblikovane na osnovu biomedicinske etike. Ovaj etički pristup se zasniva na četiri osnovna principa: autonomija, korisnost, neškodljivost i pravda. Ovi principi podržavaju intervenisanje kad je u pitanju seksualno izražavanje korisnika doma ukoliko ono može da naudi njima ili drugima ili ukoliko može da uvredi druge.
Međutim, ovaj pristup granicu do koje stručno osoblje može da interveniše postavlja veoma visoko. Oni mogu da ograniče dobrovoljno seksualno izražavanje stanara doma koji pate od demencije.
Biomedicinska etika pretpostavlja da su ljudi racionalna autonomna bića. Takođe pretpostavlja da samoizražavanje, uključujući seksualnost, proizilazi samo iz kognitivnih i reflektivnih odluka. Budući da demencija podrazumeva i progresivno kognitivno oštećenje, osobe sa demencijom mogu biti nepravedno diskriminisane ovim pristupom seksualnom odlučivanju.
Mi koristimo model relacionog državljanstva kako bismo stvorili alternativnu etiku u kojoj se seksualnost doživljava kao utelotvoreno samoizražavanje. To je etika koja ljudska bića priznaje za celovita i utkana u svet u kome žive. I ta etika na seksualnost gleda kao na važan deo ljudskog bića.
Ova nova etika proširuje ciljeve nege dementnih osoba. Zdravstveni radnici više nemaju samo obavezu da osobu sa demencijom zaštite od povređivanja. Postoji i obaveza podržavanja njihovog prava na seksualno izražavanje. Tvrdimo da politike ustanova, strukture i prakse moraju takođe podržavati seksualno izražavanje. Ovo bi trebalo da olakša seksualna prava.
Takođe moramo da uvedemo obrazovanje za zdravstvene radnike i širu javnost, kao i inicijative za politiku koja suzbija stigmu u vezi sa seksualnošću i demencijom. Društvene i rekreativne aktivnosti koje podržavaju seksualno izražavanje i razvoj intimnih odnosa takođe su neophodne u domovima za stare.
Naravno, zaštita od neželjenog kontakta ili seksualne povrede i dalje je važna. Međutim, sloboda seksualnog izražavanja treba da bude ograničena samo onda kada je neophodno zaštititi zdravlje i sigurnost uključenih osoba.
Alisa Grigorovič i Pia Kontos za The Conversation