Početna Magazin Godine Košer seks i demencija: Kada porota odlučuje u naše ime

Košer seks i demencija: Kada porota odlučuje u naše ime

Košer seks i demencija: Kada porota odlučuje u naše ime

Ukoliko imate seksualni odnos sa supružnikom koji ima dijagnostifikovanu demenciju možete završiti na sudu kao seksualni prestupnik. Bez obzira na ishod presude, da li je odluka o stupanju u seksualne odnose na poroti ili na nama? Želimo li da se nađemo u situaciji gde veštaci, svedoci, pravnici, pričaju o našoj intimi? Može li zaštita ugroženih biti izgovor za infantilizaciju starih?

Forward, časopis okrenut temama zanimljivim američkim Jevrejima, posvetio je članak pitanju staračke demencije i seksualnih odnosa, pod naslovom „Zašto je starijim parovima seks potrebniji nego ostalima“

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Autor članka, Daniel Reingold, predsednik i direktor organizacije RiverSpring Health koja vodi Dom za stare Jevreje u Riverdejlu, podseća da svakog dana 10.000 bejbibumera u SAD napuni 65 godina:

– Reč je o generaciji koja je redefinisala tradiciju i čiji je moto bio „seks, droga i rokenrol“. Pa ipak, neznanje, predrasude i tabu u vezi sa seksom i seksualnošću protiv koje smo se tako jako borili, i dalje su živi mada mi već starimo.

Čim ovome dodamo i Alchajmer, seksualne slobode između muža i žene dobijaju novi znak pitanja, pa se pojavljuje „treća strana“ koja odlučuje kada je seks u redu, a kada ne.

Kada odluke o ovako intimnim pitanjima treba oduzeti starijim osobama? Ko je određen da odlučuje kada osoba sa demencijom prestaje da ima sposobnost određene vrste izbora, naročito po tako ličnim pitanjima?

Navešću vam slučaj Done Rejhons. Njen suprug, Henri završio je na sudu, gde ga je 12-člana porota oslobodila optužbe za seksualno zlostavljanje trećeg stepena. Naime, Henri je optužen da je seksualno zlostavljao svoju suprugu prilikom jedne posete domu za negu starih Concord Care u kom je bila smeštena, u maju 2014. godine.

Henrija je spasilo to što tužioci nisu uspeli da dokažu da je on zapravo imao seks sa svojom suprugom na dan na koji se odnosila optužba, ili, sve i da ga je imao, nisu uspeli da dokažu da Dona nije bila sposobna da o tome odlučuje.

Postoje duboke stigme u vezi sa seksualnošću starijih osoba. Seks, koji se obično posmatra kao nešto što pripada mlađima, i kao čin ljubavi i zabave, i kao potencijalni zločin, retko je tema razgovora, čak i među profesionalcima koji se bave temom starenja.

Čini se da je ovo bio i slučaj sa Donom Rejhons. Razgovor tokom kog je osoblje doma navodno reklo Henriju Rejhonsu da njegova žena više nije sposobna da samostalno pristaje na seksualni čin, trajao je kraće od jednog minuta, a sama reč „seks“ nije izgovorena nijednom.

Dona sama nikada nije bila uključena u takav razgovor o seksu sa svojim suprugom. Ovu odluku donela je sama ustanova na osnovu standardizovanih procena.

Ne mora biti tako. U Jevrejskom domu u Riverdejlu, na primer, gajimo politiku uvažavanja seksualnosti, i kao organizacija posvećeni smo pomoći korisnicima u započinjanju i održavanju seksualnih veza – ukoliko oni to odluče.

Pomažemo im da prevaziđu i fizičke prepreke koje mogu da otežaju intimne veze, i imamo jednoobrazan standard na koji način osoblje mora da reaguje.

Ukoliko osoba ima neki oblik demencije, ta dijagnoza je početak, ali nije i kraj razgovora o seksualnosti.

Kognitivni kapacitet može se održati duže vreme, a sposobnost donošenja odluka može veoma varirati. Svaki izbor i odluka koje osoba napravi u poznim godinama ne zahteva isti nivo kognitivnosti.

Neko ko ne može da odlučuje o kompleksnim stvarima ipak može birati da ima ljubavnika i da održava fizičke intimne kontakte.

Neverbalni znaci i promene u ponašanju mogu biti procenjene kako bi se odredilo stanje pojedinca u određenoj vezi. Osobe koje pate od demencije često imaju periode vremena u toku dana kada su lucidniji, i te obrasce treba pratiti kada želite da razgovarate sa njima o seksu.

Članove porodice treba uputiti u seksualnost kod starijih osoba, i to na otvoren i iskren način, tako da im se objasni da je zdrava seksualnost integralni deo zdravog starenja.

Gerontolozi moraju pitati svoje pacijente o seksu.

Slučaj Rejhonsovih je snažna lekcija da stereotipi ne mogu da budu glavni kriterijumi kada je reč o našem pravu na izražavanje seksualnosti tokom celog života.

Veoma je važno zaštiti ranjive, ali ta zaštita ne sme da bude po cenu infantilizacije starijih osoba, ukidajući im pravo na seksualnost. Brojne studije pokazuju fizički i emotivne prednosti održavanja aktivnog seksualnog života do poslednjeg trenutka.

Iako se učestalost seksualnih odnosa smanjuje sa godinama, zadovoljstvo kome je seks uzrok, zapravo raste. Jednostavno rečeno, seks nam više znači kako starimo, i može nas čak održati u boljem zdravstvenom stanju.

Dodir je jedno od poslednjih zadovoljstava koje gubimo u dubokoj starosti. Kao društvo, moramo sačuvati ovo ljudsko pravo.

U jevrejskoj tradiciji, smatra se dobrim da muž i žena uživaju jedno u drugom fizički i seksualno. Zapravo, prema jevrejskim zakonima, jedna od odgovornosti koje muž ima prema ženi jeste trajanje seksualne veze u kojoj su njene potrebe zadovoljene.

Obaveza muža da ispuni ženine seksualne potrebe nevezana je od ženine sposobnosti da zatrudni i rodi dete – ona se nastavlja i nakon plodnih godina, tokom celog života.

Ideal košer-seksa koji nalazimo u Tori, smešten je u kontekst posvećenog i svetog odnosa – drugim rečima, brak u kome parneri vide jedno drugo, ne kao objekat samozadovoljstva već kao odraz lica božjeg.

Bez obzira na presudu Henriju Rejhonsu, niko od nas ne želi da 12 stranaca odlučuje o našem seksualnom životu kada smo odrasli. Možda, da smo saslušali šta sama Dona Rejhons ima da kaže, ovih 12 porotnika ne bi moralo da donosi odluku u njeno ime.

I nadamo se, dok radimo na tome da oborimo stigme i probijemo tišinu u vezi sa ovom temom, da jednog dana neće tako odlučivati u naše ime, zaključuje Daniel Reingold za Forward.