U Kvebeku, u domovima za stare postoje „sobe ljubavi“. Njih je moguće zaključati jer su zaposleni u ovim ustanovama svesni da i starije osobe imaju pravo na intimu
„Ustanove koje se brinu o starima ne obraćaju pažnju na seksualne potrebe svojih stanara, iako seksualnost i intimni odnosi imaju centralnu ulogu u zdravlju i dobrobiti ljudi u starosti“, primećuje se u članku objavljenom početkom februara u britanskom časopisu Journal of Medical Ethics.
Autor članka Laura Tarcija i drugi australijski stručnjaci kritikuju ustanove koje imaju veoma konzervativne stavove po tom pitanju, što dovodi do negiranja prava na seks stanara, čak i kada oni pate od blage demencije. (v. i Starački domovi brane pravo na seks)Australijske ustanove uglavnom insistiraju na bezbednosti pacijenata, prostorije su nepodesne (sobe se ne zaključavaju ili su opremljene krevetima za jednu osobu) ili postoji strah od eventualnih negativnih reakcija porodica ili čak pokretanja sudskog procesa.
Situacija se ne razlikuje ni u Evropi. „Deca uvek imaju problema da zamisle seksualnu aktivnost svojih roditelja. Kada su roditelji bolesni, npr. od Alchajmera, to je još teže“, primećuje Fransoaz Foret, profesor gerijatrije i direktor francuske Nacionalne fondacije gerontologije. (v. Dozvola dece da se nastavi sa seksualnim odnosima) Pacijenti koji boluju od Alchajmera čine oko 70% stanara domova za stare.
Nedostatak odgovarajućeg prostora predstavlja još jednu prepreku, kaže Foret, navodeći kao primer Kvebek gde u nekim domovima postoje „sobe ljubavi“ koje se zaključavaju. „Sve je više novih parova u domovima za stare, i čak iako se većina odnosa zasniva na prijateljstvu i ljubavi, treba im dati slobodu da imaju seksualne odnose ukoliko žele“, dodaje prof. Foret.
Stvari ipak nisu sasvim jednostavne. U austrlijskom istraživanju postavlja se pitanje: „Ako se ne radi o već formiranom paru, već o dve osobe koje se ne poznaju dobro, osoblje može da se zapita šta će se desiti, da li će seksualni odnos proći normalno, da li će osoba koja je dala pristanak uvek davati saglasnost ili će biti prisiljena?“
Međutim, prema istraživanju koje je navedeno u britanskom medicinskom časopisu, fizički rizici su minimalni, sa malom stopom seksualnog zlostavljanja (0,3%), u poređenju sa 2 do 4% drugih vrsta nasilja u ustanovama sa obolelima od Alchajmera.