Da li su potrebni skrininzi ako pacijent ima manje od 10 godina očekivanog života? Kako razgovarati o tome i da li bi, uopšte, pacijenti želeli da vode takav razgovor?
Proteklih decenija, javnost je neprekidno obaveštavana kako sve odrasle osobe treba redovno da idu na mamografe, kolonoskopije i preglede prostate. Sadašnje kliničke smernice, međutim, ne predlažu skrininge raka za osobe koje imaju manje od deset godina očekivanog života.
Za lekare, razgovor sa pacijentom tokom kog treba da mu se predoči da je previše star za skrining, može predstavljati pravi izazov.
Naučnici sa Univerziteta Džons Hopkins istraživali su koja je verovatnoća da će zdravstveni radnici i starije osobe razgovarati o tome da se skrining ne obavi zbog starosti. Rezultati ovog istraživanja objavljeni su juna 2019. godine u časopisu The Gerontologist.
U odvojenom istraživanju, drugi tim naučnika sa istog univerziteta je otkrio da doktori opšte prakse i specijalisti, podjednako, nastavljaju da predlažu mamograme kod žena koje imaju manje od 10 godina očekivanog života. Rezultati ovog istraživanja objavljeni su u časopisu Journal of General Internal Medicine.
„Što više naučnih dokaza prikupljamo, skrininzi za rak se sve više menjaju kako bi bili više prilagođeni pojedincu. Kada su starije osobe u pitanju, to znači da se skrining neće raditi ako pacijent neće zaista imati koristi od toga“, kaže Nensi Šenborn, vanredni profesor medicine na Univerzitetu Džons Hopkins.
„Ovi zaključci nam pomažu da naučimo kako da pružimo adekvatniju pomoć zdravstvenim radnicima. Takođe, pomažu nam i da poboljšamo negu pacijenta kada je u pitanju prilagođavanje skrininga njihovim potrebama.“
Skrining za rak i dužina očekivanog životnog veka
Mamogrami, kolonoskopije i skrininzi prostate su zaslužni za mnogobrojna sprečavanja smrti usled kancera. Tumori su, u tim slučajevima,otkrivani pre nego što bi uznapredovali do te mere da pokažu prve ozbiljnije simptome. Time bi oni skrenuli pažnju na svoje postojanje, ali bi verovatno bilo kasno. Jedno istraživanje naglašava da su mamogrami sprečili 600.000 smrti usled raka dojke od 1990. godine.
Postoje i drugačija mišljenja:
Ali skrininzi su veoma skupi. Na primer, u Sjedinjenim Državama godišnje se na mamograme potroši 7,8 milijardi dolara.
Rezultati istraživanja nam govore da skrininzi kod osoba sa ograničenim očekivanim životnim vekom mogu predstavljati bespotrebni rizik i upućivati na bespotrebne vrste lečenja. To je zato što testovi mogu pokazati tumore koji prilično sporo rastu i ne utiču na očekivani životni vek starije osobe.
Zdravstveni radnici su, skoro jednoglasno, rekli da nisu produžili životni vek ljudi tako što su prestali sa preventivnim pregledima.
Nepotrebni skrininzi u starosti?
Danas, US Preventive Services Task Force predlaže redovne preglede dojki za žene od 50 do 74 godine starosti. Takođe, predlaže preglede za kancer debelog creva za osobe starosti od 50 do 75 godina. Za osobe starije od prethodno navedenih godina, da li bi trebalo da idu na skrininge zavisi od njihovog celokupnog zdravstvenog stanja.
Što se tiče pregleda prostate, da li su potrebni treba odlučiti na osnovu celokupnog zdravstvenog stanja kada su u pitanju muškarci starosti od 55 do 69 godina. Kada su u pitanju druge starosne grupe, smatra da je bolje da se pregled prostate ne radi.
Da li lekari treba da pokrenu temu i na koji način?
Kako bi lekari trebalo da pričaju sa svojim pacijentima kada oni dođu u godine u kojima nije preporučljivo da idu na skrininge?
Šenborn i njene kolege su ispitivali 28 zdravstvenih radnika i 40 osoba starosti od 65 do 92 godine. Zanimalo ih je njihovo mišljanje u vezi sa razgovorima o skrininzima. Od tih pacijenta 57,5 odsto bile su žene. Različitih su nivoa obrazovanja i sa raznim životnim iskustvima.
Naučnici su primetili da i zdravstveni radnici i pacijenti smatraju da je važno razgovore usmeriti ka prednostima i rizicima skrininga
Iako skrininzi mogu da otkriju tumore, takođe mogu da dovedu do raznih komplikacija. Na primer, kolonoskopija može da dovede do perforacije debelog creva. Takođe, naknadno testiranje i lečenje može da dovede do nuspojava i komplikacija . To, na primer, mogu biti infekcije, umor i krvarenje kod hemoterapije. Otkriće kancera može da skrene pažnju sa važnijih zdravstvenih problema, poveća stres i da finansijski optereti pacijenta.
I pacijenti i zdravstveni radnici se slažu da bi pacijenti trebalo da imaju aktivnu ulogu u donošenju odluke o prekidu skrininga. Kod zdravstvenih radnika je zabeležena i briga da bi pacijenti mogli da loše prihvate preporuku da se skrininzi ne sprovedu ili prekinu i da bi to moglo da ih naljuti. Pacijenti su, međutim, uglavnom tvrdili da takav predlog ne bi loše podneli ukoliko bi došao od zdravstvenog radnika kome veruju.
Dok su zdravstveni radnici jednoglasno tvrdili da nikad ne bi pokrenuli pitanje očekivanog životnog roka, mišljenje pacijenata je podeljeno. Deo tvrdi da bi želeli da od svog lekara čuju o očekivanim godinama života ako bi se našli u takvoj situaciji. Drugi su rekli da im ne bi smetalo da zdravstveni radnik pokrene tu priču. Treća grupa je, pak, bila izričito protiv toga.
Izvor: Johns Hopkins Medicine
Fotografija: Ihor Malytskyi on Unsplash
Preporučujemo za dalje čitanje:
Imunoterapija nudi nadu da ćemo jednog dana moći da izlečimo svakog ko oboli od kancera. Ali: Šta znači kada se kaže da je nečiji rak izlečen?
Značajan procenat osoba u terminalnim fazama kancera nema osnovne informacije o svojoj bolesti i lečenju: Većina obolelih od raka u terminalnoj fazi neobaveštena
Pored neposrednog uticaja na zdravlje i dobrobit ljudi, rak ima i dodatne negativne uticaje koji postaju sve značajniji što je pacijent stariji: Rak kod starih izaziva i druge rizike ali možemo se boriti
Medicinski tretmani starijih osoba dugo vremena bili su orjentisani na produženje života, ali fokus sve više postaje sam kvalitet života: Zdravstvena nega starih: Život dokle može ili bolnica dokle može