Naučnici su analizirali ceo genom 17 superstogodišnjaka, ali nisu otkrili nijednu varijaciju kojom bi se mogla objasniti njihova dugovečnost. Da li postoji gen dugovečnosti?

Od kad naša civilizacija pamti, pokušavali smo da nađemo eliksir mladosti i otkrijemo tajnu dugovečnosti. Čovek današnjice je okrenut tom problemu više nego ljudi drugih epoha.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Naučnici zato neprestano rade na pronalaženju delova slagalice, na pronalaženju puteva do dužeg (večnog?) života. Tako su i istraživači sa Univerziteta Stanford sproveli genetsko istraživanje superstogodišnjaka.

Superstogodišnjaci su ljudi koji su stariji od 110 godina. Ovih najstarijih ljudi na svetu trenutno je 74, a od dvadeset dvoje, koliko ih živi u Sjedninjenim Američkim Državama, 17 je učestvovalo u ovom istraživanju.

Naučnici sa Stanforda su sproveli sekvenciranje celog genoma ovih 17 superstogodišnjaka kako bi istražili genetsku osnovu koja se nalazi u ekstremno dugom ljudskom životu. Nisu našli nijednu retku genetsku varijaciju koja bi stvarala specifične proteine kojim bi se mogla objasniti dugovečnost.

Jedino što je pronađeno jeste genetska mutacija kod jednog od superstogodišnjaka koji su učestvovali u istraživanju. Ta mutacija se povezuje sa kardiomiopatijom, ali ona očigledno nije imala uticaja na zdravlje i dugovečnost tog čoveka.

Tako da deluje da smo se vratili korak nazad umesto očekivanog pomaka. Istraživanje je objavljeno u časopisu PLOSOne. Istraživači smatraju da će, u svakom slučaju, rezultati ovog sekvenciranja poslužiti kao dobra osnova za nove studije u budućnosti.