Početna Magazin Godine Čovek i smrt Nauka kao nosilac nade u eliksir mladosti i večnog života

Nauka kao nosilac nade u eliksir mladosti i večnog života

Nauka kao nosilac nade u eliksir mladosti i večnog života

Danas se stiče utisak da se često, više nego prethodne generacije, nadamo večnom životu za nas. 

Danas se smejemo alhemičarima, legendama o čarobnim izvorima i gralovima o kojima su naši preci vekovima ispredali priče i recepte. Istovremeno, ne primećujemo da smo i sami često skloni da će „potomci“ alhemičara, savremeni naučnici, pronaći „lek“ za večnu mladost.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Svaki primer iz prirode za koji nam se učini da bi nam mogao pomoći na tom putu, odmah stavljamo u kontekst „večnog života“. Jedan takav bio je otkriće guštera iz Okeanije koji prezimi u potpunosti zamrznut, a zatim da se odledi i nastavi da živi – bez oštećenja ćelijskih opni koje je „jedan od problema“ krionike.

U 20. veku grupa Kvin (Queen) pevala je „ko želi da živi večno“, a Bijelo Dugme da „mora da je jeziva gnjavaža u životu doživjeti stotu“. Danas se stiče utisak da se često, više nego prethodne generacije, nadamo večnom životu za nas. Možda je to zato što nam je život lagodniji? Možda zato što osećamo da je nauka na svega nekoliko decenija do uspeha na ovom polju? Možda zato što se porodica promenila i preci i potomci više nisu najvažniji deo lanca našeg nasleđa? Kako bilo, cinici primećuju da svi koji su tokom istorije prognozirali večni život imaju jednu zajedničku osobinu – mrtvi su.