Priča sa V konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“, kategorija „Najbolja priča o putovanju u inostranstvo“.
Dugo ću pamtiti prvo putovanje sa bratom, snahom i njenim bratom. Bila sam sva ushićena od radosti da idem prvi put na more koje sam samo viđala na slikama. Te noći pred polazak nisam oka sklopila razmišljajući kako će izgledati to divno putovanje.
Ujutru, kada me je brat pozvao za polazak, ja sam skakutajući uzela rančić sa neophodnim stvarčicama i prosto poletela u autobus koji nas je vodio put mora u Turskoj.
Bilo je graje putnika. Svi su nešto čavrljali i smejali se glasno srećni što idu na more. Gledala sam ih i razmišljala da li i oni idu prvi put na more ili su poneli toliko lepih uspomena od ranijih putovanja.
Brat i snaha su u razgovoru razmenjivali iskustva o putovanjima pre njihovog upoznavanja, a ja i brat moje snahe smo se uglavnom smejali nekim dogodovštinama iz škole. Pričali smo o našim drugarima iz razreda i o rastanku na kraju školske godine.
Vozač autobusa je bio vrlo prijatan i svaki čas je zastajkivao kako bismo se mi, putnici malo odmorili i ponešto prezalogajili.
***
Predeli koji su se nizali jedan za drugim tokom vožnje su bili predivni i ja sam se radovala rascvetanoj vegetaciji u spektaru boja. Nastojala sam da upamtim te divne prirodne ukrase kako bi to oslikala i zasenila mog profesora likovnog obrazovanja.
Pevušila sam zajedno sa ostalim putnicima, koji su uglavnom bili mladi, pesme koje su se čule sa kaseta koje je uključivao vozač autobusa. Putovali smo tokom noći i ja sam malo i dremala.
Ujutru me je probudio sunčani zrak koji je obasjavao sve putnike kroz otvorene prozore. Stigli smo.
Nisam se u trenutku mogla snaći jer gde god bi se okrenula sve su to nove slike za mene, a posebno me je oduševila plavetnost mora koja se presijavala na suncu.
Izuzetno toplo iako smo bili u letnjoj garderobi. Pomislila sam, ovde je mnogo toplo da bih se kupala u moru. Smestili smo se u prelep hotel gde smo imali sve što nam je trebalo.
***
Prvi dan na moru.
Odlazimo na plažu posle doručka i već počinju brčkanja. Brat me je uključio u školu plivanja i vrlo brzo sam naučila plivati. Bila sam mnogo, mnogo srećna. Dani su prolazili kao sati. Uveče bih upisivala sve dnevne događaje da na bih zaboravila jer mi je bila želja da te opise vidi moj profesor srpsko-hrvatskog jezika.
Igre na pesku, vožnja kamionetima, igre sa loptom, lastiksom i mnogo koje čega. Čini mi se samo sam skakutala sa jedne igre na drugu. Upoznala sam mnogo devojčica i dečaka među kojima je i bilo onih kao ja što su prvi put videli more.
***
Došao je dan našeg povratka kući.
Svi su došli da me isprate i upišu moju adresu i ja njihovu kako bi se dopisivali i dogovarali za letovanje idućeg leta. Povratak je isto bio vrlo prijatan jer se vozač duž celog putovanja trudio da što više ugodi putnicima koji su bili izmoreni od svakodnevnog plivanja i ostalih aktivnosti.
Opet je bila noć i ja sam veći deo puta prespavala jer sam, čini mi se, bila najaktivnija od mojih drugara u plivanju i igranju. Putovala sam kasnije mnogo puta, ali ovaj prvi put ću pamtiti do groba.
Nadica Ilić, VSS pravnog smera,
Beograd
Fotografija: Turska, Sulox32 za Pixabay
Šta je Draganova nagrada i zašto su ove priče i pesme, evo već petu godinu zaredom, sastavni deo Penzina: Draganova nagrada 2019.
Knjigu u PDF-u sa nagrađenim i pohvaljenim radovima sa konkursa Draganova nagrada 2019, u izdanju UG „Snaga prijateljstva – Amity„, možete naći ovde: „Putujući spomenar„.