Mnogi stariji od 50 nisu pripremljeni za starenje u svom domu

Većina želi da ostari u svom domu. Međutim, mnogi niti su pripremljeni niti planiraju da se pripreme za starenje u svom domu. A dom treba prilagoditi procesu starenja. Ne da tu nema sramote, nego je logično, korisno i lepo. Planirajte ono što možete, da biste što više uživali u životu.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Uticaj pandemije koronavirusa na starije osobe, posebno na one u domovima za stare i drugim ustanovama za dugotrajnu negu, skrenuo je pažnju na pitanje samostalnog života starih u sopstvenom domu.

Ogromna većina ljudi starijih od 50 godina kaže da im je važno da ostanu da žive u svojim domovima što je duže moguće. Međutim, novo američko ispitivanje pokazuje da mnogi od njih nisu napravili plan ili se nisu pripremili za starenje u svom domu. Pored toga, značajan procenat starijih ne bi mogao da plati pomoć u kući.

Stavovi o starenju u svom domu u Srbiji

Iako ne raspolažemo ispitivanjima u Srbiji, opšte je poznato da javnost ovde nije naklonjena starenju u domovima za stare. Stalno se i kroz medije i društvene mreže provlači priča o tome kako se „uništava tradicionalno, patrijarhalno društvo“ i tome slično. Nasuprot ovom stavu stoji činjenica da se u Srbiji otvara sve više domova za stare.

Oni koji insistiraju na tome da je nedopustivo da se starija osoba preseli u dom za stare često uopšte nemaju predstavu o samom problemu. Insistiranjem na rešenjima koja više nisu moguća u savremenom društvu, zapravo se otežava pronalaženje održivog rešenja. Primera radi, savremeni čovek živi mnogo duže, a ne živimo, odavno, u porodičnim zadrugama gde bi nekoliko mlađih članova moglo da pruži iole pristojnu negu i brigu starijoj osobi.

Često se, tako, odbija i da se prihvati činjenica da će pomoć najverovatnije biti potrebna. To odbijanje čini razgovor o mogućim rešenjima i razvijanje planova za starenje u svom domu – nemogućim. Ako se problem ne sagleda, neće biti osmišljena ni rešenja.

Anketa o prilagođenosti doma starenju

Nalazi američke Nacionalne ankete o zdravom starenju sugerišu da bi mnogi ljudi u 50-im, 60-im i 70-im godinama života morali da više prilagode svoje domove ili da planiraju usluge koje bi im mogle biti potrebne ako žele da izbegnu ili odlože preseljenje. Anketa je takođe pokazala razlike u spremnosti za starenje u svom domu kod 28 odsto starijih ispitanika koji su naveli da žive sami.

Anketu je sproveo Institut za zdravstvenu politiku i inovacije Univeziteta Mičigen. Sprovedena je telefonski i onlajn tokom januara i februara meseca 2022. godine. U anketi je učestvovalo 2.277 Amerikanaca starosti od 50 do 80 godina.

Od ukupnog broja ispitanika, njih 88 odsto je izjavilo da im je veoma ili donekle važno da što duže žive u svom domu. Ali je samo 15 odsto reklo da je dosta razmišljalo o tome kako će njihov dom morati da se prilagođava kako oni budu starili. Sa druge strane, 47 odsto njih o tome nije uopšte ili je samo malo razmišljalo.

Od onih koji žive sami, 48 odsto je reklo da nemaju nikoga ko bi im pomogao, ako bi im zatrebalo, oko lične nege, kao što je kupanje i oblačenje. Među onima koji ne žive sami, 27 odsto je reklo da ne bi imali nikoga da im pomogne.

Kada je u pitanju angažovanje pomoći, 19 odsto starijih je sasvim uvereno da bi sebi mogli da priušte uslugu pomoći u kući. Sa druge strane, skoro dve trećine je reklo da nisu sigurni da bi mogli da plate ovu vrstu usluga.

Pristupačnost usluge pomoć u kući u Srbiji

Kada se uporedi sa prosečnim primanjima u Srbiji, usluga „pomoć u kući“ poprilično je skupa. Mnogima je i nedostižna.

Za celodnevnu brigu o starijoj, nemoćnoj osobi, u Beogradu i drugim većim gradovima u Srbiji treba izdvojiti i 1.000 evra, pa i više. Ako se gleda iz pozicije onoga ko tu uslugu pruža, ovo je veoma niska cena. Zbog ove razlike u platežnim mogućnostima potencijalnih korisnika usluge i iole pristojne cene rada, sve više profesionalnih negovatelja napušta zemlju. A jasno je da će potrebe za ovom vrstom profesionalaca biti sve veće.

Tesno povezan sa zgražavanjem dela javnosti nad insitucionalnom brigom o starima ili traženjem pomoći van porodice, jeste i ogroman teret neplaćenog negovateljskog rada koji je na članovima porodice. Uglavnom su to ženski članovi porodice. Prema analizi „Rodno odgovorno upravljanje – preraspodela neplaćenog rada“ objavljenoj 2021. godine ukupni neplaćeni rad u Srbiji iznosi 22 odsto BDP-a.

Sve su manje dostupne, ako uopšte postoje, usluge u okviru sistema socijalne i zdravstvene zaštite koje bi mogle da pomognu duže održavanje samostalnog života starijih. Uz to, Republika Srbija ne prepoznaje u dovoljnoj meri, ako uopšte, vrednost neplaćenog negovateljskog rada. Ako bi se podržali neformalni negovatelji (uglavnom članovi porodice koji brinu o starijima), manja bi bila potreba i za insitucionalnim smeštajem.

Kako se pripremiti za starenje u svom domu

Razmišljanje o pripremama doma za starenje u njemu od posebne je važnosti za one koji ne mogu da računaju na značajniju podršku, kao i za one sa većim zdravstvenim problemima. Ove osobe bi morale da zauzmu proaktivan pristup i da planiraju budućnost u svom domu.

Američki stručnjaci savetuju da se starije osobe posavetuju sa svojim lekarima, kao i lokalnim centrima za socijalni rad o tome koje su im usluge sve dostupne. Takođe treba da razgovaraju sa članovima svoje porodice i/ili prijateljima o tome šta žele.

Članovi porodice i prijatelji im mogu pomoći u prikupljanju informacija o dostupnim uslugama. Takođe, mogu im pomoći oko instalacije sigurnosnih uređaja i tehnologija koje će im olakšati starost u sopstvenom domu. O ovome treba razmišljati kao o investiciji u sadašnju bezbednost i buduću nezavisnost. Prilagođavanje prostora u kome se živi ne treba odlagati koliko god da deluje da još dugo promene neće biti neophodne.

Stepenice, tuš, sigurnost…

Navedeno američko ispitivanje je pokazalo da se jedan od pet ispitanika preselio u poslednjih pet godina. Otprilike polovina od onih koji su se preselili je rekla da su se preselili u dom koji je lakši za kretanje. Polovina njih je rekla i da se preselila u manji prostor.

Bez obzira na to gde žive, 34 odsto njih je reklo da njihov dom definitivno ima sve potrebne odlike prostora u kome je starost prijatna. Skoro polovina njih (49%) je reklo da imaju bar jedan „pametni kućni uređaj“.

Od svih ispitanika, njih 88 odsto ima kupatilo, a 78 odsto spavaću sobu na glavnom nivou. Ovo smanjuje potrebu za penjanjem stepenicama i, samim tim, smanjuje rizik od pada. Međutim, mali procenat ispitanika ima druge karakteristike u domu koje su potrebne za udobnu starost.

Na primer, 32 odsto ispitanika je reklo da ima rukohvate u kupatilu, a manje od 10 odsto ima u domu tehnologije usmerene na bezbednost kao što su alarmi na rernama ili alarmni sistemi za hitne slučajeve. Samo sedam odsto ispitanika je reklo da ima pristup tušu bez prepreka. Sa druge strane, devet odsto učesnika ankete je reklo da im je teško da koriste glavne prostorije u svom domu zbog prevelikog nereda ili nagomilanih stvari.

Starenje u sopstvenom domu se planira

Američko udruženje penzionera – AARP je krajem 2021. godine objavilo izveštaj o željama punoletnih Amerikanaca u vezi sa stanovanjem. Ovaj izveštaj je obuhvatio i pitanje starenja u svom domu.

Većina starijih Amerikanaca želi da ostane u svojim domovima i da nastavi da živi u svojoj zajednici što je duže moguće. AARP, međutim, ističe da većina domova nije osmišljena tako da potrebe ljudi u različitim životnim dobima budu ispunjene.

Najbolji način da se osigura ostanak u svom domu jeste da se planira budućnost i da se dom prilagodi tako da odgovara potrebama starije osobe.

Planiranje starenja u sopstvenom domu u Srbiji

Pored svih izazova koje smo naveli kad je u pitanju pomoć u kući, nije izlišno razmišljati o uslugama koje bi mogle doći u obzir. Nije besmisleno ako je – na vreme. Bolje je ranije angažovati manju ili povremenu pomoć, da bi se štedelo zdravlje i, u krajnjem slučaju, novac.

Postoje, svakako, i neke usluge koje se ne plaćaju. Razgovor sa članovima porodice ili prijateljima može pomoći i da se utvrdi šta su već sada jasne potrebe osobe u bliskoj budućnosti (na primer, ako postoji neka progresivna bolest) i da se na vreme prikupe informacije o raspoloživim uslugama.

Postoje i organizacije civilnog društva i udruženja koja povremeno ili stalno pružaju različite vrste volonterskih usluga.

Treba na vreme razmišljati i o angažovanju članova porodice ili prijatelja, komšija, rodbine… Ne treba odbijati pomoć. Želeći da okruženje ne optereti manjim uslugama, starije osobe dovedu sebe do krajnjih granica izdržljivosti i dodatno naruše svoje zdravlje tako da onda to isto okruženje na kraju mora da im obezbedi mnogo veću pomoć – i time dodatno optereti sebe. Vidi: Zašto stari ljudi odbijaju pomoć?

***

Iako deluje da je obrnuto, u Srbiji najčešće ne razmišljamo o onim rešenjima koja su jeftinija. Veličina kuće je zapravo retko kada problem u Srbiji. U većini slučajeva, tamo gde postoji velika kuća, gornje spratove odavno koriste mlađi članovi porodice. (Sasvim je druga vrsta problema pritiskanje starijih osoba da napuste stanove u centralnim delovima gradova. Ovde nije reč o potrebama starijih, već o alavosti investitora i nove elite nesvesne da i sama stari.)

Ne razmišlja se, a trebalo bi, o veoma isplativim prilagođavanjima doma. Primera radi, iako nije jeftino, preuređenje kupatila tako da se umesto kade (koja je uzrok mnogih padova) uvede tuš, postavljanje rukohvata kod WC-šolje i sl, veoma je isplativa investicija.

Pametna tehnologika dostupna je i u Srbiji. To ne moraju biti uređaji najnovije generacije. Treba se raspitati i razmisliti o tome u šta je najbolje investirati kada se ima u vidu specifična situacija određene osobe.

Ono što je najvažnije i od čega treba poći jeste priznanje da će se naše potrebe vremenom menjati. Ako želimo da ostarimo u svom domu, onda taj dom treba da prilagodimo procesu starenja.

Fotografija: Marko Nikolajević za Penzin

Predlažemo za čitanje: