Milivoje (Niš): Kuća u Zaplanju

Pesma sa IV konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“ u kategoriji „Najbolja putopisna pesma“. Pesma je, kao jedan od posebno pohvaljenih radova, objavljena u knjizi “Riznica sećanja” koju je izdalo UG “Snaga prijateljstva – Amity“.

Bio je to njen san,
Da na svoj treći rođendan,
Vidi kuću deke svog
Baš po podne dana tog.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Dvorište korova kuće rodne
Ukaza se to popodne,
Korov i u kući gde život beše
Nema crepa, vrata što odneše.
Samo vitrina u sobici stoji
Bespomoćno trenutke sa knjigama broji.

Gledam: eto i prozora nema
Srce mi guši tuga golema.
Ko da čujem majčine reči:
„Gledajte neki posao preči“.

Suze naviru dok oblaci lete
A kišne kapi sve češće prete.
A onda me još dirnu dečiji glas:
„Deko, deko, da ti nešto kažem
Tužna je tvoja kuća,
Neću da te lažem“,
Reče unuka. I ja se slažem.

Reče i doslovno šta je to tužno
„… Tera me da plačem…“

Potresen do dna duše,
Sa suzama koje grunuše
Krijući ih koliko mogu više
U krupnim kapima kiše
Bilo je tužno previše.

Odosmo brzo na odmor i san,
U neki bolji dan.

Milivoje M. Stanković, 72 godine
dipl. inženjer građevine
Niš

Fotografija: Kuća u Zaplanju, Dragan Cvetković za Wikimedia Commons