Lošije spavanje stiže sa godinama. Ne nužno, ali uobičajeno. Količina i kvalitet sna se smanjuju. Nesanica i rascepkanost sna postaju sve češći.
Decenijama smo već svesni da ovaj problem postoji i jasne su nam njegove posledice. Međutim, iako je poznata degeneracija subkortikalnih jedara kod poremećaja spavanja do kojih dolazi sa starenjem, osnovni mehanizmi ovog procesa ostaju nejasni.
Februara 2022. godine, objavljeno je istraživanje naučnika sa Stenforda u časopisu Science. U tom radu su pokazali da je starenje u vezi sa povećanom spontanom aktivnošću, tokom spavanja, onih područja mozga koje promovišu budno stanje.
Postoje dve vrste procesa koje mogu izazvati nesanicu:
- procesi koji utiču na sistem koji dovodi do sna
- procesi koji utiču na sistem koji promoviše budnost.
Šinbin Li sa Univerziteta Stenford i njegove kolege sproveli su istraživanje na miševima. Miševi sa starenjem takođe doživljavaju fragmentaciju sna.
Neuroni koji eksprimiraju neurotransmiter hipokretin (koii se naziva i oreksin) bili su aktivniji tokom spavanja kako su miševi starili. Usled toga, rizik od preranog buđenja i od iscepkanog sna postajao je veći.
Hiporetin, inače, učestvuje pre svega u regulaciji budnog stanja.
Naučnici su, ovim istraživanjem, identifikovale mehanizme koji bi mogli utrti put za razvoj novih načina lečenja nesanice i drugih poremećaja sna.
Istraživanje: Science
Fotografija: Jp Valery sa Unsplash