Rano penzionisanje, iako ima očigledne pozitivne efekte, može imati i negativne posledice. Najvažnija je ta da ono loše utiče na mozak.
Ljudi koji rano odu u penziju pate od ubrzanog kognitivnog opadanja, čak mogu da razviju demenciju. Ovo je zaključak novog ekonomskog istraživanja koje sam sproveo u saradnji sa svojim doktorandom Alanom Adelmanom.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Da bismo utvrdili taj nalaz, ispitali smo uticaje penzijskog modela u kineskim seoskim sredinama koji je ova zemlja uvela 2009. godine. Ljudima koji su otišli u penziju nakon zvanične granice za penzionisanje od 60 godina, ovaj model je obezbedio stabilan prihod.
Otkrili smo da su ljudi koji su učestvovali u programu i otišli u penziju tokom godinu ili dve dana, doživeli kognitivni pad jednak padu opšte inteligencije od 1,7 odsto kod sveukupnog stanovništva. Ovaj pad je otprilike jednak tri IQ poena.
On bi mogao da oteža osobi da se pridržava rasporeda uzimanja lekova ili da joj oteža finansijsko planiranje. Najveći negativni efekat pokazao se u „odloženom prisećanju“. Odloženo prisećanje meri sposobnost osobe da se seti nečega što je pomenuto nekoliko minuta ranije. Neurološka istraživanja povezuju probleme u ovoj oblasti sa ranom fazom demencije.
Zašto je to važno?
Kognitivni pad znači da osoba ima problema sa pamćenjem, učenjem novih stvari, koncentracijom ili donošenjem odluka koje utiču na njen svakodnevni život. Iako se čini da je određeni stepen kognitivnog pada neizbežni pratilac starenja, ubrzan pad može imati ozbiljne negativne posledice na nečiji život.
Bolje razumevanje uzroka ovoga ima veoma značajne finansijske posledice. Kognitivne veštine – mentalni procesi prikupljanja i obrade podataka kako bi se rešili problemi, prilagođavanje različitim situacijama i učenje iz iskustva – presudne su kod donošenja odluka. One utiču na sposobnost pojedinca da obrađuje informacije i povezane su sa većom zaradom i boljim kvalitetom života.
Rano penzionisanje i manje ili nimalo radnog staža može doneti velike koristi, kao što su smanjen stres, bolja ishrana i više sna. Ali kako smo otkrili, ono takođe ima neželjene negativne efekte, poput manje društvenih aktivnosti i manje vremena provedenog u izazivanju uma. Ovi negativni efekti su daleko nadmašili pozitivne.
Penzioni modeli, poput 401 (k) u Americi i sličnih modela u drugim zemljama, obično se uvode kako bi se osigurala dobrobit starijih osoba. Međutim, naša istraživanja sugerišu da ih treba pažljivo osmisliti kako bi se izbegle ozbiljne neželjene štetne posledice.
Kada ljudi razmišljaju o penziji, trebalo bi da uporede koristi sa značajnim lošim stranama iznanednog nedostatka mentalne aktivnosti. Dobar način da se poboljšaju ovi uticaji jeste da osoba ostane angažovana u društvenim aktivnostima i da nastavi da koristi mozak na isti način kao i dok je radila.
Šta još uvek nije poznato?
Budući da koristimo podatke i penzijski model iz Kine, mehanizmi kako penzionisanje izaziva kognitivni pad mogli bi biti specifični za taj kontekst i ne moraju biti primenljivi na ljude u drugim zemljama. Na primer, kulturne razlike ili druge socijalne politike i prakse koje mogu obezbediti podršku osobama u starosti mogu ublažiti neke negativne efekte koje smo zabeležili u ruralnim oblastima Kine, a koji nastaju zbog povećanje socijalne izolacije i smanjenih mentalnih aktivnosti.
Stoga ne možemo definitivno reći da će se naši nalazi preslikati i na druge zemlje. Tražimo podatke iz penzionih modela drugih zemalja, kao što je Indija, da bismo videli da li su efekti slični ili, ako se razlikuju, na koji način se razlikuju.
Plamen Nikolov, ekonomista
docent na Državnom univerzitetu Njujork za The Conversation
Izvor: The Conversation
Fotografija: Artem Labunsky sa Unsplash