Početna Magazin Godine Porodica Bake i deke – isključeni iz života unuka nakon razvoda dece

Bake i deke – isključeni iz života unuka nakon razvoda dece

Bake i deke – isključeni iz života unuka nakon razvoda dece

Bake i deke često ostaju isključeni iz života svojih unuka nakon razvoda svoje dece.

U Srbiji se u proseku razvede svaki četvrti brak.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Primera radi, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, tokom 2016. godine zaključen je 35.921 brak, dok je razvedeno 9.046 brakova. U 2016. godini, najveći broj razvedenih parova imao je decu – 55 odsto, odnosno 5.001 razvedenih brakova. Slični podaci su i u ostalim statističkim godišnjacima unazad 10 godina.

Nakon razvoda, izdržavana deca su u 92 odsto slučajeva dodeljena majci na „samostalno vršenje roditeljskog prva“, pogrešno nazivano „samostalno starateljstvo“.

Stepen kvaliteta međusobnog odnosa bivših supružnika odražava se ne samo na njihove odnose sa decom, već po pravilu utiče i na odnose njihovih roditelja sa njihovom decom.

Porodično pravni propisi u Srbiji prepoznaju dete/decu kao osnovnog subjekta za ostvarivanja prava nakon razvoda. Pravni standard „najbolji interes“ deteta definiše u svakom konkretnom slučaju u odnosu na pravo deteta na održavanje odnosa sa roditeljem sa kojim ne živi, kao i na pravo na finansijsko izdržavanje/doprinos od strane roditelja sa kojim ne živi. Dodatno, član 61. Porodičnog zakona kaže da dete ima pravo da održava lične odnose i sa srodnicima i drugim licima sa kojima ga vezuje posebna bliskost ako ovo pravo nije ograničeno sudskom odlukom, dok članovi 154. i 155. predviđaju da dete ima pravo na izdržavanje od drugih krvnih srodnika u pravoj ushodnoj liniji ako roditelji nisu živi ili nemaju dovoljno sredstava za izdržavanje.

Međutim, u Srbiji je raširena praksa da se presudama u kojima se utvrđuju prava i obaveze u odnosu na decu, definiše isključivo model viđanja sa roditeljem sa kojim ne živi, osim u situacijama kada je nastupila njegova/njena smrt. Tek u tim situacijama, bake i deke su prepoznate kao relevantni učesnici u životu deteta/dece čiji roditelji su se razveli.

Ovakvo postupanje sudova u praksi stvara dva najčešća problema u vezi sa uključivanjem baka i deka u život deteta nakon razvoda. Jedan se odnosi na to da se bake i deke sada uključuju mnogo više nego ranije, jer postaju kontinuirani servis podrške roditelju koji živi sa detetom, a drugi se odnosi na bake i deke roditelja sa kojim dete ne živi i podrazumeva njihovo potpuno isključivanje iz života deteta usled poremećenih odnosa bivših supružnika.

Ako se tome doda činjenica da je stepen razvedenih brakova među starijim licima u Srbiji znatno manji u odnosu na generaciju njihove dece, te da oni nisu imali priliku da budu informisani o mogućim aspektima i posledicama razvoda, odnosima unutar porodice nakon razvoda, njihov položaj kao roditelja bivših supružnika, uz sve druge izazove njihove starosne dobi, značajno je otežan. Oni postaju izloženi pritiscima, emocionalnim stresovima i višem stepenu odgovornosti.

Ako govorimo o emocionalnoj privrženosti baka i deda unucima, brizi i predanosti koju pokazuju, oni su blago za dečiji razvoj. Emocionalna privrženost koju deca razvijaju prema bakama i dedama druga je po intenzitetu veza posle one koju razvijaju sa roditeljima, tako da je opšteprihvaćeno da u odgajanju dece bake i dede predstavljaju najprirodniju zamenu za roditelje.

Bake i deke su za decu autoritet koji se ne dovodi u pitanje. Deca se sa njima osećaju slobodno da istražuju, druže se, preturaju ormane, pregledaju fotografije, istražuju sve i na taj način upoznaju svet koji je postojao pre njihovog rođenja. Mnogo praktičnih stvari deca nauče baš u druženju sa bakom i dekom. Njihova uloga je pojačana i od neprocenjive važnosti u situacijama u kojima oba roditelja provode mnogo vremena na poslu, odnosno u jednoroditeljskim porodicama razvedenih ili samohranih roditelja.

Preterana privrženost baki i deki i gubitak autoriteta roditelja može u situacijama gubitka starijih dovesti do problema u preuzimanju vodeće uloge u detetovom životu. Postoje i roditelji koji su decu prepustili baki i deki na vaspitanje, jer svi žive u istom domaćinstvu, a u isto vreme se žale da oni udovoljavaju svakoj detetovoj želji, da mu previše popuštaju i da se previše mešaju u vaspitanje deteta. Postoje bake i deke koji tolerisanje unucima svega onoga što su zabranjivali svojoj deci, objašnjavaju time da unucima žele da priušte sve ono što su svojoj deci uskratili.

Činjenica je da se bake i deke osećaju ponekad nepotrebnim, nedovoljno uvaženim, odbačenim i da zbog toga popustljivošću vezuju unučiće za sebe ne bi li time dobili osećaj da su vredni pažnje i potrebni. Ponekad to ume da ode predaleko, pa se sukobljavaju sa svojom decom koja su sada roditelji, ne dozvoljavajući im da unucima postavljaju granice, pokušavaju da unuke „zaštite“ od roditelja, pozivajući se na iskustvo i mudrost namećući svoj „model roditeljstva“.

U takvim situacijama, često dolazi do sukoba između mlađe i starije generacije i u tim sukobima, naravno, stradaju deca. Deca postaju nervozna, zahtevna, manipulativna i teško se prilagođavaju, jer nema jasno postavljenih granica za svakog člana porodice. Rešenje za takve situacije, u kojima konflikti ne prestaju, jeste da se roditelji sa decom odvoje od bake i deke. Ako je to nemoguće, i oni moraju da nastave da žive zajedno, potrebno je da se svi članovi porodice dogovore i prihvate to da su roditelji ti koji su glavni za vaspitanje dece i da oni donose svakodnevne odluke u odnosu na dečije aktivnosti. Bakama i dekama ostaje da, za vreme dok roditelji rade, brinu o deci i donose odluke u skladu sa roditeljskim odlukama i stavovima.

Servisi podrške porodicama u razvodu na teritoriji Republike Srbije svode se na savetovališta u okviru opštinskih područnih jedinica centara za socijalni rad. Imajući u vid postojeći nivo njihovih kapaciteta u odnosu na obim aktivnosti, nema prostora za adekvatan savetodavni rad mimo bivših supružnika.

Roditelji bivših supružnika, usled ograničenih finansijskih mogućnosti (u većini slučajeva su penzioneri), ne koriste konsultacije sa stručnjacima u privatnom sektoru (advokati, medijatori, terapeuti). Tako bake i deke ove dece ostaju izvan sistemske podrške u ovom aspektu njihove starosne dobi. Njihov odnos sa unucima, umesto da bude relaksirajući, postaje napet, opterećen odnosima njihove dece i njihovih bivših partnera, što značajno utiče i na njihov kvalitet života, a u pojedinim slučejevima, kada im se uskraćuje kontakt sa unucima, postaju i diskriminisani.

Imajući u vidu kontinuitet u visokom broju razvoda, opravdano se može zaključiti da postoji sve veća potreba starijih lica i za osnaživanjem i podrškom u vezi sa ovom temom.

Pored toga, bake i deke po majci su najčešće bili nezadovoljni i iz sledećih razloga: „Bivši zet uznemirava našu ćerku“, „Bivši zet se našoj ćerki sveti zbog odluke o razvodu i to preko dece“, „Bivši zet ima neku na koju troši pare, a za decu ne plaća ništa“.

Istovremeno, bake i deke po ocu su najčešće bili nezadovoljni i iz ovih razloga: „Ona ne dozvoljava ni nama da viđamo decu“, „Centar za socijalni rad i sud ne smatraju da babe i dede imaju pravo na svoje termine za viđanje sa decom“, „Njeni roditelji do razvoda nisu toliko bili zainteresovani za decu, dok smo mi do razvoda učestvovali više od njenih u odgajanju dece“.

Sve ovo ukazuje na to da su odnosi ove grupe starijih lica u Srbiji sa njihovom decom i unucima nakon razvoda često poremećeni usled neadekvatnog pristupa informacijama o Zdravom razvodu i poželjnim porodičnim odnosima nakon njega, a sa druge, da je institucionalni odgovor na ovu vrstu potreba još uvek nezadovoljavajući. Nažalost, sve ovo se odnosi i na njihovu decu, jer ni oni nisu dovoljno edukovani niti adekvatno podržani i osnaženi nakon razvoda. Tako se stvara začarni krug zamršenih porodičnih odnosa u kome svi trpe.

Razvod je i dalje tabu-tema u Srbiji, postoji manjak informacija i podrške službi koja bi olakšala prolazak kroz stresan period života svim članovima porodice.

Dosadašnje ogromno iskustvo Udruženja građana Tata u obezbeđivanju različitih vidova podrške porodicama u razvodu, pokazuje da najbolji efekat na međusobne odnose predstavlja kombinacija grupnog i individualnog pristupa.

Kroz grupne radionice (koje imaju elemente grupa za samopomoć) razmenjuju se međusobna iskustva u vezi sa vrlo osetljivim i bolnim pitanjima, pa njihovi učesnici postepeno prihvataju realnost i činjenicu da njihovi problemi nisu jedinstveni, a ni retki.

Individualnim pristupom dodatno se osnažuju njihovi lični kapaciteti da primene drugačije pristupe u svom ponašanju, a u cilju ostvarivanja poželjnih zdravih odnosa sa svim članovima bivše porodice.

UG Tata poziva sve bake i deke, koji su u ovom tekstu prepoznali neke od problema sa kojima se i sami suočavaju, da uzmu učešće u aktivnostima programa „Srce za unuke“. O ovom programu, možete čitati i u tekstu: Srce za unuke – UG “Tata” pomaže bakama i dekama koji ne viđaju unuke, a detaljnije informacije naći ćete na web-stranici www.srcezaunuke.com.

Podsećamo da će predavanja na teme „Pravni i institucionalni okvir razvoda u Srbiji“, „Porodični odnosi nakon razvoda“ i „Biti baka/deka – odnosi sa unucima“ biti održana u ponedeljak, 26. marta 2018. godine sa početkom u 18:00 sati u Svečanoj sali Gradske opštine Stari grad, Beograd u Makedonskoj ulici broj 42.

Za sva dodatna pitanja o programu, vremenskom rasporedu radionica i mogućnostima za individualnu podršku, potrebno je kontaktirati UG Tata telefonom na broj: 060 674 82 82 (060 ORGTATA) ili slanjem maila na info@tata.rs.

Izvor: Srce za unuke

Preporučujemo i tekstove: