Više od 90 odsto ljudi koji brinu o članu porodice koji pati od demencije je neispavano. To se loše odražava na njihovo zdravlje i negu koju pružaju.
Većina učesnika istraživanja spava manje od šest sati svake noći. Pored toga, san im je isprekidan čestim buđenjima – čak četiri puta na sat vremena. Ovi prekidi mogu dovesti do hroničnog nedostatka sna i izložiti negovatelja/negovateljicu većem riziku od depresije, gojaznosti, srčane bolesti i prerane smrti.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Vodeća autorka istraživanja Ju-Ping Čang, profesorka na Univerzitetu Bafalo, objašnjava:
„Iako je gubitak pamćenja najpoznatiji simptom demencije, više od 80 odsto ljudi sa demencijom takođe doživljava poremećaj sna, anksioznost i potrebu za lutanjem. Ovi poremećaji negativno utiču na zdravlje negovatelja. To zauzvrat umanjuje njihovu sposobnost pružanja optimalne nege.“
U Sjedinjenim Državama skoro šest miliona ljudi živi sa Alchajmerovom bolešću. Međutim, više od 16 miliona ljudi koji pružaju neplaćenu negu, a često su u pitanju članovi porodice, oseća uticaje ove bolesti. Ovo su podaci Alzheimer’s Association, američkog udruženja.
Nemamo tačne podatke za Srbiju, ali se procenjuje da u Srbiji živi više od 200.000 ljudi sa Alchajmerovom bolešću. Podaci iz sveta upućuju na to da moramo da računamo da je čak nekoliko puta veći broj onih, pre svega članova porodice, na koje ova bolest posredno utiče.
Istraživanje kvaliteta sna negovatelja
Prethodna istraživanja su otkrila da između 50 i 70 odsto negovatelja ima problem sa spavanjem. Podaci korišćeni u tim istraživanjima bili su oni koje su prijavljivali sami negovatelji. Malo naučnika je vršilo objektivna merenja kako bi stekli precizniju sliku o tome kakav je kvalitet sna negovatelja, kaže Čang.
Ovo istraživanje, objavljeno u časopisu Perspectives in Psychiatric Care, analiziralo je san 43 osobe koje pružaju primarnu negu članu porodice obolelom od demencije. Svi učesnici su imali više od 50 godina i stanovali su u zapadnom delu američke države Njujork.
Učesnicima je dat aktigrafski sat (senzor koji se nosi oko zgloba ruke) kako bi se merilo vreme spavanja, njegova efikasnost, kao i buđenje. Uređaj su nosili u svojim domovima tokom sedam dana.
Od negovatelja je takođe zatraženo da vode svoj i dnevnik spavanja osobe o kojoj brinu. Takođe je trebalo da beleže svoju procenu depresije, opterećenja negom, kvaliteta sna i higijene sna (sve ono što bi moglo da utiče na san – dremanje u toku dana, fizičke vežbe ili gledanje televizije pred spavanje).
Rezultati su pokazali da skoro 92 odsto učesnika ima loš kvalitet sna, često se budi i spava manje od šest sati u toku noći. To je manje od preporučenih sedam ili osam sati po noći.
Loš san ugrožava zdravlje i onemogućuje adekvatno pružanje nege
Zna se da loša higijena sna povećava vreme potrebno da se osoba uspava (latencija spavanja). Iako su negovatelji naveli da im je potrebno u proseku 30 minuta da zaspu, podaci koji su prikupljeni pomoću aktigrafskih satova pokazuju dužu latenciju spavanja – 40 minuta.
Rezultati naglašavaju razliku između percepcije negovatelja i objektivnih merenja kvaliteta njihovog sna, kaže Čang.
„Saznanje o tome kako negovatelji spavaju i koje promenljive utiču na njihov san jeste važan prvi korak ka razvijanju prilagođenog i efikasnog lečenja. To bi pomoglo milionima negovatelja da dobro spavaju čime bi zaštitili svoje zdravlje i nastavili da pružaju kvalitetnu negu.“
Izvor: University of Buffalo
Fotografija: Jp Valery sa Unsplash