Irena Bergman bliži se 100. rođendanu ali je i dalje veoma aktivna kao finansijskih savetnik za privatne i poslovne investitore na Njujorškoj berzi. Njen način rada danas nije previše popularan ali klijenti joj veruju jer tržište ne može da izmisli ništa što ona već nije videla, ne upušta se u veće rizike, i uvek dobija – na duže staze.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Napomena: Ovaj tekst Penzin je prvobitno objavio 8. juna 2015. godine. Početkom oktobra 2016. godine američki mediji objavili su da je Irena preminula u 101. godini. Tekst ostavljamo neizmenjen.
S obzirom da je rođena u jevrejskoj porodici (1915. godine u Berlinu), ona je 1942. godine stigla u SAD preko Holandije. Ubrzo je, u Njujorku, sa 27 godina počela da radi kao sekretarica u banci, da bi 1957. prešla u kompaniju koja je bila član Njujorške berze:
– Žene na Vol Stritu nisu bile naročito popularne. Tek 1973. zaposlila sam se u firmi gde su me tretirali kao jednaku – seća se Bergmanova.
Ona je i danas u investicionom odboru iste kompanije koja upravlja sa dve milijarde dolara imovine svojih klijenata (institucija i pojedinaca), među kojima je 11 njenih poslovnih i privatnih računa.
Tek u decembru 2014. godine ona je prestala da odlazi u kancelariju, a u avgustu 2015. godine puni tačno 100 godina. Za svoju dugovečnost ona zahvaljuje svojim genima:
– Do 80 godine jahala sam konje, a ostala sam zdrave pameti jer sam izbegla penzionisanje. Danas sam na vezi sa kolegama iz odbora svakodnevno, a sa klijentima jednom nedeljno.
Jedan od njenih klijenata, 75-godišnji lekar interne medicine, objašnjava zašto veruje upravo njoj kao brokeru:
– Ona je prošla mnogo krugova u poslovanju, uspona i padova, recesija, depresija, i ima dobar osećaj za to kuda se stvari kreću. Ona razume moje potrebe, ima moje interese u srcu, i nije primarno zainteresovana da na meni zaradi mnogo novca. Imam veliko poverenje u nju.
Ona je naročiti pobornih ostavljanja novca za „crne dane“ (sigurnosni fondovi), jer je prošla teško iskustvo povraćaja imovine svoje porodice koju su i 10 godina nakon dolaska u SAD i američke i holandske vlasti držale zamrznutu.
Kao prednost današnje berze ona navodi to što veliki obim deonica može da se proda brzo, jer pre par decenija tako nešto moglo je da potraje nedeljama dok se danas meri u satima i danima:
– Ali ta brzina je i velika mana. Ljudi trguju sa onim što ne bi trebalo, ili rade stvari previše brzo – kaže Bergmanova.
Njen direktor kaže da skoro 20 godina, koliko je u današnjoj firmi vodila samostalno investicije „manjih“ klijenata, nikada im nije napravila gubitak.
Ona ističe da je za poverenje klijenata važno da se razume da su oni tu najmanje tri godine, i da mora postepeno da se stiče. Ističe da za poverenje pomaže i to što ona ima svoj novac pa klijenti pretpostavljaju da nije rešila da ozbiljnije rizikuje sa njihovim novcem da sebi zaradi još.
– Da, kajem se što sam propustila jednu investiciju. Potpuno sam propustila da investiram u Epl. To je bilo previše za mene. Ali uvek volim da radim ono što sama hoću. Tako ne mogu da krivim bilo koga drugog – zaključuje ona za Blumberg.