Početna Magazin Godine Da li zaposlene žene škode sebi i svojoj deci ili mi nešto pogrešno tumačimo?

Da li zaposlene žene škode sebi i svojoj deci ili mi nešto pogrešno tumačimo?

U medijima se prenose navodni zaključci dva istraživanja koji ukazuju na to da žena koja radi škodi sebi i svojoj deci. Ima li to veze sa istinom?

Proteklih dana objavljeni su rezultati dva istraživanja u vezi sa ženama koje su u radnom odnosu. Jedno se tiče žena koje su na upravljačkom položaju, a drugo zaposlenih žena koje su ujedno i majke. Iz objavljenih rezultata ovih istraživanja moglo bi se zaključiti da posao u jednom slučaju škodi samim ženama, a u drugom, škodi osobama do kojih je ženama generalno najviše stalo – njihovoj deci.

U istraživanju koje se tiče žena na položaju, napravljena je i komparacija. Zaključak ovog istraživanja objavljenog u Journal of Health and Social Behavior jeste da su žene koje zauzimaju pozicije na vrhu hijerarhijske lestvice depresivnije od onih koje su na nižim pozicijama dok, nasuprot tome, muškarci koji su na menadžerskim pozicijama ispoljavaju manje simptoma depresije od onih koji nemaju visok položaj.

Naučnice Tetjana Pudrovska i Amelija Karaker istražile su slučajeve 2.800 muškaraca i žena, čiji su podaci zabeleženi u velikoj Viskonsin studiji (podaci od 1957. do 2004) i zaključile da na poslovima koji ne podrazumevaju upravljanje kadrom, žene u proseku imaju neznatno viši stepen depresije od muškaraca. Ali na pozicijama moći (kontrola nad radom drugih) ova razlika je znatno veća.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Rezultati drugog istraživanja se u javnosti prenose jednostavnom konstatacijom: Predškolska deca čije majke su zaposlene van kuće gojaznija su od dece čije majke ne rade.

Široka javnost želi da sazna, ali ne želi da se previše muči čitanjem detalja. Mediji su tu da informaciju prenesu sažvakanu. Pri tom, mediji žele da budu čitani i praćeni. Verovatno zato ponekad ispljunu i nešto što je daleko od informacije. A neka odgovornost bi morala da postoji. Jer smo svi svesni uticaja medija na javno mnjenje.

A kakva se slika stvara pomoću ovakvih bombastičnih i „izvrnutih“ priča? Zaposlene žene škode sebi i svojoj porodici?!

Prvo istraživanje su neki mediji preneli i sa sopstvenim (jer ne vidimo gde to u istraživanju piše) zaključkom da žene na upravnim pozicijama pate od depresije jer su žene više empatične od muškaraca.

Tetjana Pudrovska međutim objašnjava: „Godine istraživanja u društvenim naukama sugerišu da se žene na upravljačkim pozicijama suočavaju sa tenzijom u međuljudskim odnosima, negativnim društvenim interakcijama, negativnim stereotipima, predrasudama, društvenom izolacijom, kao i sa otporom od strane podređenih, kolega i pretpostavljenih.“

Sledeći zaključak Pudrovska izvodi iz svog istraživanja: „Smatra se da ženama na upravljačkim pozicijama nedostaje asertivnost i samopuozdanje jakih lidera. Međutim, kada ove žene demonstriraju ove karakteristike, onda ih negativno ocenjuju kao neženstvene. Ovo doprinosi hroničnom stresu.“

Što se drugog istraživanja tiče, ono je objavljeno u časopisu Sleep Medicine, a zaključak istraživanja zapravo glasi: „Rezultati ovog istraživanja daju doprinos sve većem broju naučnih radova koji ističu značaj pravilnog sna za zdravlje male dece„.

Naime, ovo istraživanje kreće od opažanja da što majke duže rade van kuće, njihova predškolska deca su deblja. Ali mehanizmi kojima bi se objasnila veza nisu naučnicima jasni. Zato su u ovom istraživanju ispitivali san, načine ishrane, vreme provedeno ispred TV ekrana i rutinu porodičnog obedovanja da bi pronašli nekakvu vezu sa statusom zaposlene majke.

Nije nađena veza ni sa jednim od ovih faktora, jedino je kod spavanja zaključeno da deca zaposlenih majki u proseku nešto manje spavaju od dece nezaposlenih majki i da bi to mogao biti uzrok njihove eventualne gojaznosti.

U oba slučaja, nama se čini da problem treba tražiti u društvu, a ne u samoj činjenici da žena radi. Kako se društvo odnosi prema zaposlenoj ženi i koje dodatne terete ona nosi?
A možemo i prihvatiti bombastične naslove i odbaciti tekovine prethodnih generacija koje su se izborile za pravo žena na rad. Ili osiromašiti sopstveno društvo odbacujući vrednost žena, kao što odbacujemo i vrednost starijih ljudi i uputiti se ka idiokratiji.