Rano prepoznavanje kognitivnih poremećaja, tendencije brzog kognitivnog opadanja, pojave demencije ili Alchajmera, ključno je, ne toliko za lečenje (jer leka nema), već za pacijente i porodice koje treba da se pripreme za novu fazu svog života. U SAD se primenjuju kratki testovi MMSE i MoCA, koji u slučaju potrebe upućuju na detaljnije testiranje…
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Za test koji definitivno treba da utvrdi pojavu kognitivnog problema, demencije ili Alchajmera, specijalisti u SAD sprovode dvodnevni test analizira kognitivne sposobnosti mereći ih kroz nekoliko posebnih testova:
- test koeficijenta inteligencije
- test pamćenja
- test učenja slušanjem
- test prepoznavanja životinja
- test verbalne asocijacije
- test povezivanja tačkica linijom
- test preslikavanja kompleksnih oblika.
Mnogi nisu spremni na ovakva testiranja sve dok se prvi simptomi kognitivnog opadanja već ne razviju, ili čak počinju da pokazuju znake demencije ili Alchajmera.
Više o testovima za Alchajmer na Penzinu:
- Novi test za ranu dijagnozu Alchajmera: Pouzdanost – 87 odsto
- Test kojim se utvrđuje demencija Alchajmerovog tipa
- Test krvi koji otkriva Alchajmerovu bolest tri godine ranije
- Metod za rano otkrivanje Alchajmerove bolesti (zasad samo za istraživanja)
- Test vizuelne asocijacije za Alchajmer
Ali i dalje preko polovine Amerikanaca koji doživi problem sa pamćenjem ne ode na testiranje. Iako još uvek nemamo dovoljno znanja da bismo mogli da lečimo ove probleme, ipak je korisno prepoznati ih u ranim fazama, jer nam tako ponekad ostaje i više godina da se mi sami, i porodica, spremimo za ono što predstoji.
– Procena i rana identifikacija osoba sa demencijom može im pomoći da ranije potraže negu. Može pomoći i porodicama da naprave plan nege, ali i sa svakodnevnim zadacima koje treba obaviti i postarati se tokom kontrole napretka bolesti – kaže lekar koji obavlja ovakve testove.
MMSE (Mini-Mental State Exam – mini pregled mentalnog stanja) je već dugo vremena najpopularniji test kongnitivnog opadanja u SAD.
MMSE test traje osam minuta i u upotrebi je od 1975. godine. Ipak, mnogi neurolozi kažu da je manje pronicljiv od jednog novijeg testa…
MoCA (Montreal Cognitive Assessment – montrealnska kognitivna procena) je test procene kognitivnih sposobnosti iz 1996. godine. MoCA test traje od 10 do 12 minuta.
Oba testa, i MMSE i MoCA mere:
- orjentaciju o vremenu, datumu i mestu
- pažnju i koncentraciju
- sposobnost računanja
- pamćenje
- jezik i govor
- konceptualno razmišljanje.
Ipak, iako se smatra da je MMSE sasvim odgovarajući za rutinsko testiranje kod porodičnog lekara, njegov rezultat može biti pogrešno tumačen zbog pacijentovog nivoa obrazovanja, kulturnih vrednosti, raznih poremećaja učenja i govora, i rečitosti.
– MMSE test nije dovoljno osetljiv da može da otkrije znake blagog kognitivnog oštećenje (MCI) – kaže doktor Roy Hamilton, neurolog sa Univerziteta Pensilvanije.
Pored toga MMSE ne vrši testove vezano za probleme izvršenja zadataka, definisanih kao sposobnost organizacije, planiranja i izvršenja zadataka efikasno radi postizanja određenog cilja.
– Upravo je sposobnost izvršenja zadataka obično prva oblast koja strada ako se pojavi kognitivno oboljenje. Gledano iz ugla svakodnevnog života, ona nam je potrebna da obavljamo zadatke kao što je oblačenje i spremanje obroka – kaže dr Sam Gandy, direktor centra za kognitivno zdravlje (Mount Sinai Center for Cognitive Health) i direktor programa neurološke zaštite u Nacionalnoj ligi američkog fudbala (NFL).
MoCA je nešto složeniji test od MMSE ali može prepoznati probleme koje ovaj drugi propusti. On je osetljiviji i lakše pravi razliku između normalnih kognitivnih funkcija i blagog simptoma kognitivnih poremećaja ili demencije.
Ipak, brojni pacijenti koriste oba testa, a zatim, ili odmah, i detaljnije testove kao što je onaj opisan na početku teksta.
MoCA test ima 11 sekcija i maksimalni rezultat od 30, gde se 25 i više smatra normalnim.
On uključuje i test funkcionalnosti (alternating trail-making) u kom brojevi i slova moraju da se povežu na određen način – npr. 1 sa A, 2 sa B, itd.
Merenje sposobnosti da se prate verbalne komande uključuje i brojanje od 100 unazad, ali po 7 – 93, 86, 79, itd.
Analiza apstraktnog razmišljanja, podrazumeva da ispitanik nađe zajedničke osobine za dve reči među tri para reči.
Test verbalnih sposobnosti zahteva da ispitanik navede 11 ili više reči koje počinju određenim slovom alfabeta.
Vizuelno-konstrukcione sposobnosti podrazumevaju precrtavanje kocke i crtanje časovnika.
Pamćenje se proverava tako što ispitanik treba da se seti pet reči koje su pročitane naglas ranije tokom testa.
Naravno, ovakvo testiranje može biti stresno, iako postoje margine koje treba da neutrališu nervozu u krajnjem ishodu.
Sa druge strane, priprema za test rešavanjem uglednih primera unapred takođe može da iskrivi rezultate testa, i to dugoročno može samo štetiti pacijentu koji na taj način praktično krije bolest od lekara, porodice, ali i – od sebe.
MoCA test se pokazao veoma pouzdanim za procenju ljudi koji nemaju demenciju ali u riziku da razviju progresivno kognitivno opadanje.
Treba imati na umu i to da nijedan od ovih testova, ni MMSE ni MoCA nemaju težinu konačne dijagnoze. Oni služe samo kao putokaz da li treba vršiti dodatna detaljna testiranja, kao ono koje je opisano na početku.
Dodatno, pomažu i da pacijent sazna kada ne mora da brine zbog problema sa pamćenjem:
– Šest „normalnih“ problema sa pamćenjem koji ne treba da nas brinu jeste (1) zaboravljanje činjenica i događaja kako starimo, (2) lutanje misli, (3) trenutna blokada pamćenja, (4) sećanje na nešto samo u delovima, (5) poremećaj pamćenja koji je nastao zbog moći sugestije (događaj kog se „sećamo“ nije se prethodno ni dogodio, ili bar ne na način na koji nam opisuju), kao i (6) uticaj situacije, iskustva ili raspoloženja na pamćenje – kaže dr Kirk R. Daffner, direktor Medicinskog centra u Brigamu i Ženske bolnice u Bostonu (Center for Brain-Mind Medicine at Brigham and Women’s Hospital in Boston) u tekstu za Njujork Tajms.