Uspešnom novinaru Gregu Obrajenu je u 59. godini dijagnostifikovana Alchajmerova bolest. U tom trenutku bio je zdrav i srećan – trenirao je svakog dana, lepo zarađivao, provodio vreme sa suprugom i troje dece. Međutim, primetio je promene kod sebe…
Shvatio je da zaboravlja stvari i da ga prosuđivanje ponekada izneveri. U međuvremenu, njegova majka umirala je od Alchajmera. Te iste, 2009. godine, i on je dobio strašnu dijagnozu.
Greg je tada svoje pisanje preusmerio na sebe. Objavio je knjigu memoara – O Plutonu: U umu sa Alchajmerom. I danas, preko pet godina kasnije, Greg kaže da će nastaviti da priča o onome što prolazi dok god bude mogao:
– Milioni ljudi pate u prvim fazama Alchajmerove bolesti i plaše se da potraže pomoć. Plaše se da uopšte pričaju sa ljudima – kaže Greg.
Kada je trebalo da saopšti svojoj deci o onome što ih sve očekuje planirao je porodični izlazak na večeru:
– Pre nego što ćemo krenuti stao sam pred ogledalo u kupatilu i vežbao govor kao Luka Brasi u filmu „Kum“. Čuo sam decu kako me dozivaju da krenemo. Izašao sam i počeo priču o baki koja im je nedavno umrla od Alchajmera, i rekao da bolest sada dolazi po mene.
– Prvo nisu znali šta da kažu, a onda je moj sin Konor rekao: dakle tata, ludiš. I svi smo se nasmejali, i ja sam se nasmejao i rekao: bilo je dosta priče danas, idemo na večeru – seća se Greg i priznaje da nije lako otvoreno pričati o ovoj bolesti:
– Znate, moj um je otprilike kao Ajfon*: veoma sofisticiran uređaj, ali sa kratkotrajnom baterijom, koji se lako ošteti, sa kog možete slučajno pozvati dok vam stoji u džepu, i koji možete lako izgubiti.
*Ajfon (iPhone), pametni telefon kompanije Apple.
Postoji stereotip o tome da je Alchajmer samo krajnja faza u kojoj ste kod kuće, i samo umirete. Ali to nije istina:
– Pisati i pričati o Alchajmeru je teško, jer me on trenutno pobeđuje. Ali, dok to radim, osećam se kao da ja pobeđujem Alchajmer – priča Greg za NPR.