Početkom 1970-ih, u SAD je standardni model bračne zajednice bio da bar jedan supružnik ima puno radno vreme, a u dve trećine slučajeva taj jedan zaposleni bio je muškarac. Kakvo je stanje danas, i može li se pratiti životni standard ako samo jedan supružnik radi?
Napomena: podaci na grafikonu iznad uključuju samo venčane heteroseksualne parove u kojima bar jedan partner radi puno radno vreme
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Tokom narednih decenija, slika bračne zajednice u kojoj radi samo muškarac umnogome se promenila, pa sve više žena ima poslove sa punim radnim vremenom, da bi na prelasku dva veka u dve trećine bračnih parova radilo oboje puno radno vreme.
– Situacija se neće više dramatično menjati osim ako mušakrci ne preuzmu dodatni veći deo brige o deci, uključujući i porodiljsko bolovanje umesto svojih supruga, kako bi žene mogle lakše da se posvete poslu – kaže ekonomistkinja Francine Blau.
Parovi u kojima žene rade a muškarci ne najčešće spadaju u domaćinstva sa najmanjim prihodima u državi.
Ovo ima veze i sa tim što je sektor proizvodnje u SAD samo od 2000. do 2010. godine ugasio pet miliona radnih mesta. Tako su muškarci ostali bez posla pa su žene (mahom zaposlene u sektoru usluga) preuzele ulogu jedinog stalno zaposlenog.
Kod bogatijih domaćinstava najveća je verovatnoća da oboje supružnika rade puno radno vreme te je poruka relativno jasna:
– Prilično je teško biti bogat ako samo jedan unosi novac u kuću – zaključuje NPR.
Pratite Penzin na Fejzbuku!