Početna Magazin Godine Blago kognitivno oštećenje (MCI) – Starost, demencija ili nešto između?

Blago kognitivno oštećenje (MCI) – Starost, demencija ili nešto između?

Blago kognitivno oštećenje (MCI) – Starost, demencija ili nešto između?

Blago kognitivno oštećenje je dijagnoza koja se sve češće čuje kada je reč o pacijentima u poznim godinama. Da li reč o demenciji ili najavi demencije? Šta podrazumeva ova dijagnoza? Mogu li osobe koje pate od blagog kognitivnog oštećenja živeti samostalno?

U najkraćem rečeno, blago kognitivno oštećenje je stepen opadanja kognitivnih sposobnosti na pola puta od uobičajenih kognitivnih promena koje donosi starost i većih kognitivnih oštećenja i kliničkih stanja poput demencije.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Blago kognitivno oštećenje u domaćoj naučnoj literaturi

U naučnom radu Blago kognitivno oštećenje (Pavlović Dragan M., Pavlović Aleksandra M., Institut za neurologiju, Klinički centar Srbije, Beograd), navodi se:

Blago kognitivno oštećenje (engl. mild cognitive impairment – MCI) je sindrom koji pokriva područje između normalnog starenja i demencije. Deli se na amnestički i neamnestički tip, koji mogu imati podtipove sa zahvaćenošću jednog kognitivnog domena ili više njih.

Prevalencija MCI zavisi od kriterijuma i populacije, a u rasponu je od 0,1% do 42% osoba starijeg životnog doba.

Osnovna razlika u odnosu na demenciju je blaži stepen kognitivnog oštećenja uz očuvanost svakodnevnog funkcionisanja.

Od viših kognitivnih funkcija najčešće su zahvaćeni pamćenje, egzekutivne funkcije, govor, vizuelnospacijalne funkcije i pažnja. Takođe se javljaju depresija, apatija ili psihomotorna agitacija i znaci psihoze.

Uzroci MCI su razni, a mogu se podeliti na neurodegenerativne, vaskularne, psihijatrijske, internističke, neurološke, traumatske i jatrogene.

Kod osoba s amnestičkim MCI povećan je rizik od razvoja Alchajmerove bolesti, dok se kod osoba s jednim zahvaćenim kognitivnim nememorijskim domenom često razvija frontotemporalni tip demencije. Kod nekih one progrediraju i u druge tipove demencija, naročito vaskularne. Međutim, kod nekih bolesnika dugo traje stacionaran tok, dok se kod nekih stanje poboljša ili čak normalizuje.

Svaka sumnja na MCI zahteva detaljno kliničko ispitivanje, utvrđivanje etiologije, laboratorijske analize, primenu metoda neurovizuelizacije i eventualno detaljno neuropsihološko ispitivanje.

Za sada još ne postoje terapije koje bi popravile kogniciju u MCI ili odložile konverziju u demenciju. Otklanjanje uzroka koji se mogu izlečiti, primena postupaka prevencije i kontrola faktora rizika jesu razumna mera u nedostatku specifične terapije.

Šta je blago kognitivno oštećenje?

Davis Mikol, psiholog i gerontolog, na primeru objašnjava kako u realnosti izgleda život sa blagim kognitivnim oštećenjem, a Penzin njegov tekst prenosi u celosti…

Mnogi pacijenti koji imaju dijagnozu MCI mogu da obole od demecije, ali nekima se to ipak ne dogodi.

Na primeru Gertrude, 89-godišnje pacijentkinje kojoj je dijagnostifikovan blago kognitivno oštećenje (MCI) možemo videti šta pacijent može, a šta ne. Na primer, jednog dana vozila je automobil ali je usled zbunjenosti vozila pogrešnom stranom ulice. Na sreću, ništa se nije dogodilo, i naišli su dobri ljudi koji su je vratili kući. Ona više ne sme da vozi, i spremna je da prizna da više ne sme da sedne za volan.

Gertruda ne može da zapamti koliko je otprilike bilo novca na računu sa kog su hakeri skinuli nepoznatu sumu. Ona mora da odustane i od samostalnog upravljanja ličnim finansijama.

Ipak, ona je veoma samostalna. Može da se stara o sebi, nije joj potreban ni štap za hodanje. Nosi slušni aparat i sposobna je da prati razgovor onda kada čuje.

Nema zbunjivanja oko toga šta voli a šta ne, i to iskazuje smireno i razumno. Zna koji je datum, svesna je mesta gde se nalazi. Međutim, njeno kratkoročno pamćenje je loše. Ne bi trebalo da živi sama jer može da zaboravi da isključi uređaje ili slavinu.

Gertruda je primer osobe koja se nalazi u „sivoj zoni“. Ona je jednim delom sposobna za nezavisan život, ali drugim delom nije. Sposobna je da učini puno stvari samostalno, ali joj je potrebna pomoć, naročito u upravljanju finansijama.

Ona je morala da ovlasti finansijskog savetnika na svoje bankovne račune kako bi on upravljao njenim novcem. Uskoro će angažovati i pomoć u kući, osobu koja će se starati o njenoj bezbednosti, ali ipak joj dozvoljavati da radi stvari po kući i učestvuje u društvenom životu na način koji želi. Ova osoba biće zadužena i za vožnju.

Kako stari, njoj će verovatno biti potrebno sve više pomoći. Ali za sada, ona ima šta joj je potrebno i prihvata ograničenja svoje samostalnosti zbog slabljenja pamćenja.


 

Mikol je autor knjige Porodični vodič za starije roditelje: Odgovori na pravna, finansijska i zdravstvena pitanja (The Family Guide to Aging Parents: Answers to Your Legal, Financial and Healthcare Questions). Ovaj njegov tekst deo je te knjige a objavljen je na sajtu Aging Investor.