Svetlana (Kragujevac): Nijagara – Nikola Tesla, priroda i čovek

Priča sa V konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“, kategorija „Najbolja priča o putovanju u inostranstvo“.

Ljudski um – naš, srpski, iskoristio je dar prirode i podario celom čovečanstvu svetlost.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Izlazimo iz industrijskog dela u drugi, išaran plantažama voća i vinogradima. Špaliri vinove loze. Preko sredine obavijeni mrežicama, u kojima će, kada grozd sazri i kad ga uhvati prvi mraz, ljudskom rukom biti ubran i napravljena posebna vrsta vina. Tu su i vinarije.

Sve je to prošarano lepim, niskim kućama i uređnim dvorištima. Tu se naselila prva generacija Srba-emigranata u Okvilu i Nijagari. Tu su, mahom i oni najbogatiji, jer okolo je bilo rudnika i razvijala se industrija.

Jeste da se radilo, ali i zaradilo i za generacije potomaka. Jedan deo puta je omeđen i s jedne i s druge strane jezerom Ontario. Sa strane, ko zna od kada stoji ukotvljen, sav nakrivljen, sa uzdignutim katarkama – jedan brod. Niko nije siguran da li su to ostaci nekog ratnog broda ili broda za ribarenje. Stoji on, kao nemi svedok vremena, događaja i posmatra.

***

Približavamo se kantonu Nijagara. Okolo plodna ravnica. Odjednom puca pogled na išaranu površinu vode, plavom i belom bojom. Pored puta, Teslina elektrana, gde je on radio i stvarao. Takoreći, neugledna, a tako impozantna da se ne veruje pogledu što vidi.

Prolazimo kroz uske uličice zabavnog parka sa puno radnjica i restorana. Veliki okrugli točak sa korpama – ringišpil – kao da smo u Beču, vrteći se leti u visine, kao i da on kaže velikom Tesli: „Hvala!“

Sa svih strana ogromne figure junaka iz dečije mašte. Tu je i Muzej voštanih figura. Metrima dalje ulazimo u „Nijagara – Park muzej“. Sa leve strane, na brdu, moderna arhitektura; hoteli sa kulama, tornjevima i spoljnim liftovima u staklu, da se ne bi izgubio ni jednog trena pogled na vodopad. U podnožju spomenik Nikoli Tesli, koji sve to „posmatra“ uprim pogledom na vodopad.

A vodopad – prvi put ove zime zamrznut skoro dve trećine, huči i rasprskava po neku kapljicu vode na posmatrače načičkane na ograde, gledajući sve to što se ne može opisati rečima. Jedan mali deo vodopada pripada Americi.

Od velikih gromada leda u dubini vodopada, ne vidi se put vode koja se survava uz veliku buku, dižući neprozirne bele oblake vodene magle. Malo dalje, zaleđena voda u trenu se pretvara u velike vodene stalaktite, gledajući iz ove velike daljine.

Kažu: „Ovde leti, gde je sada led, plove čamci i dolaze sve do ispod samih velikih slapova vodopada“. Škljocaju fotoaparati, zuje kamere, jer za ovo što je ovde, malo je reči. Neopisiva lepota – jedinstvena.

Sa desne starne, na američkom delu vodopada, vide se stepenice, po kojima je glumica Merilin Monro, seks-simbol XX veka, šetala snimajući jedan od svojih filmova. Viktorijini vodopadi imaju veću visinu pada vode, ali Nijagarin mnogo šire zahvata veći prostor, a i visina obrušavanja vode je niža.

***

Ručamo u restoranu sa pogledom na vodopad i, polako, kroz gužvu posetioca, vraćamo se nazad u Toronto, koji je osvetljen upravo zahvaljujući velikom ljudskom umu i upornosti, uprkos nerazumevanju okoline za njegove pronalaske – Nikoli Tesli. Pa, možda i ne želeći da shvatimo kome dugujemo tri četvrtine blagodeti kojima se koristimo, podignusmo mu spomenik tek 2013. godine.

Razmišljam: da li smem pred tom veličinom još jednom da kažem moje malo hvala, velikom izumitelju dobrobiti čovečanstva – Nikoli Tesli?

Svetlana Atanasković, 80 godina,
Volonter Crvenog krsta Kragujevac
Fotografija: Spomenik Nikoli Tesli na Nijagarinim vodopadi, Kanada,
(Milan Suvajac, Wikimedia)


Šta je Draganova nagrada i zašto su ove priče i pesme, evo već petu godinu zaredom, sastavni deo Penzina: Draganova nagrada 2019.

Knjigu u PDF-u sa nagrađenim i pohvaljenim radovima sa konkursa Draganova nagrada 2019, u izdanju UG „Snaga prijateljstva – Amity„, možete naći ovde: „Putujući spomenar„.