Starije osobe gube čulo mirisa samo za neke namirnice

Starije osobe gube čulo mirisa samo kada su u pitanju određene namirnice, ali ne sve. Naučnici su došli do ovog zaključka nakon ispitivanja velike grupe starijih Danaca i njihove percepcije intenziteta uobičajenih mirisa hrane.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Čulo mirisa postepeno počinje da slabi od otprilike 55. godine života. Do sada se smatralo da čulo mirisa u potpunosti opada sa starenjem. Novo istraživanje, međutim, pokazuje da se gubitak ovog oseta znatno više odražava kod određenih mirisa hrane nego kod drugih.

Dansko istraživanje

Eva Honen de Lihtenberg Broge sa Odseka za nauku o hrani Univerziteta u Kopenhagenu i njene kolege testirali su sposobnost starijih Danaca da prepoznaju mirise namirnica koje se svakodnevno koriste. Naučnici su merili koliko intenzivno starije osobe osećaju različite mirise hrane, kao i koliko im se dopadaju ti mirisi.

Ispitivanje je obuhvatilo 251 Danca starosti od 60 do 98 godina i kontrolnu grupu koja se sastojala od 92 osobe starosti od 20 do 39 godina.

Takođe, između ostalih mirisa, osećaj mirisa kafe je oslabio. Starijima se, međutim, miris kafe ne dopada koliko mlađima.

Eva nije koristila mirise hemijskog porekla. To bi bila uobičajena procedura prilikom testiranja osećaja mirisa. Ona je razvila test opremu koja je sadžala 14 prirodnih mirisa hrane. Ovo su mirisi koje Danci prepoznaju kao deo svakodnevnog života. Među njima su se našli miris slanine, luka, tosta, špargle, kafe, cimeta, pomorandže i vanile. Mirisi su bili napravljeni prvenstveno od esencijalnih ulja i davani ispitanicima na štapićima za mirisanje.

Naučnici su izabrali mirise hrane na osnovu podataka o hrani koja se obično jede. U pitanju su podaci o obrocima u kojima stariji najviše uživaju što je zaključeno na osnovu planova obroka jednog danskog ugostiteljskog preduzeća koje isporučuje hranu starijim osobama.

Slabljenje mirisa u starosti – složen proces

Starije osobe gube čulo mirisa, ali ovo istraživanje je pokazalo da je slabljenje ovog oseta složenije nego što se mislilo. Iako je  sposobnost starijih da osete miris prženog mesa, luka i pečurki znatno slabija, oni podjednako dobro kao i mlađe osobe osećaju miris pomorandže, maline i vanile. Dakle, slabljenje osećaja mirisa kod starijih osoba je izgleda vezano za određene mirise.

Ono što je veoma zanimljivo jeste da to koliko se nekome dopada neki miris nije nužno povezano sa tim koliko jasno ga ta osoba oseća. Primera radi, izgleda da uživanje ljudi u mirisima hrane kao što su prženo meso, luk i pečurke nije u većoj meri promenjeno uprkos tome što je oset mirisa najslabiji upravo kada su u pitanju ovi mirisi.

Naučnici mogu samo da nagađaju zašto je slabljenje osećaja mirisa kod starijih osoba izgleda vezano za određene mirise. Takođe, mogu samo da pretpostave zašto, u nekim slučajevima, slabljenje osećaja uglavnom ne utiče na njegovo dopadanje.

Pored toga, nije poznato zašto je nivo oseta bio najslabiji kod prženog mesa, luka i pečuraka – hrane od koje „ide voda na usta“. Ove namirnice, naime spadaju u umami* namirnice.

Eva smatra da bi ovo moglo da se objasni činjenicom da su u pitanju uobičajeni mirisi hrane u kojima je slanoća umamija dominantni element ukusa. Poznato je da je osnovni ukus na koje starenje najviše utiče slanoća. Budući da su ukus i miris tesno povezani kada je hrana u pitanju, naš osećaj mirisa može biti poremećen ako je nam već smanjen osećaj za slano.

Sprečavanje pothranjenosti kod starijih

Danski naučnici se nadaju da će njihovi nalazi pomoći osobama koje rade na poboljšanju obroka i načina ishrane starijih. Podaci pokazuju da je polovina od ukupnog broja osoba starijih od 65 godina koje su primljene na bolničko lečenje u Danskoj pothranjena. To isto važi i za svakog petog stanara doma za stare.

Iako je osećaj mirisa važan za podsticanje apetita, baš kao i nivo serotonina, Eva ističe da ovo istraživanje pokazuje da nečije čulo mirisa ne mora biti presudno. Kada je u pitanju nekoliko vrsta namirnica, dopadanje mirisa je kod ispitanika ostalo nepromenjeno, čak i kada je njihova sposobnost da ga osete slabila.

„Naši rezultati pokazuju da dokle god su mirisi hrane prepoznatljivi, intenzitet tih mirisa neće uticati na to da li vam se ta hrana dopada ili ne. Dakle, ako želimo da poboljšamo doživljaj u vezi sa hranom kod starijih, važnije je da obratimo pažnju na ono što oni vole da jedu nego da se pitamo koje mirise oni osećaju slabije“, zaključuje Eva Honens de Lihtenberg Broge.

Ovo istraživanje je objavljeno u časopisu Food Quality and Preference. Deo je Eldorado projekta. Cilj ovog projekta je da prouči kako lokalne samouprave u Danskoj mogu da povećaju želju starijih ljudi koji žive samostalno da jedu više kako bi im pomogli da izbegnu pothranjenost.

*Šta je umami

Umami je reč japanskog porekla. Služi da bi se označio peti ukus (pored četiri prirodna: sladak, kiseo, gorak i slan). Peti ukus bi bio onaj slasni ukus, ukus koji izaziva želju za slanim jelom. Ovo nije stvar ukusa već sastava određene namirnice.

Određuje se na osnovu prisustva glutaminske kiseline. Namirnice koje je sadrže svrstavamo u umami hranu. Glutaminska kiselina postoji prirodno u brojnim namirnicama. Zbog svog uticaja na ukus, često se koristi i kao pojačivač ukusa i dodaje se kao aditiv hrani.

Izvor: University of Copenhagen
Prevod i prilagođavanje: Penzin
FotografijaCathal Mac an Bheatha sa Unsplash

Možda vas zanima i tekst: