Početna Magazin Godine Najniži iznos poljoprivredne penzije u senci „viših“ interesa

Najniži iznos poljoprivredne penzije u senci „viših“ interesa

Najniži iznos poljoprivredne penzije u senci „viših“ interesa

Tekst advokatice Zorice Tršić iz Agencije Direkta govori o teškom stanju u srpskom sudstvu i tužnom odnosu države prema srpskom seljaku. Teška slika, ali i jasna poruka: vredi se boriti.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Fotografija: Dejan Đurić, Ljubav

Ovih dana aktuelne su parnice u kojima poljoprivredni penzioneri, kao jednaki pred Ustavom, a nejednaki pred Zakonom o PIO od penzionera iz osiguranja zaposlenih i samostalnih delatnosti, tuže Fond zbog nejednake visine najnižeg iznosa penzije.

Ispostavlja se da je seljaku stalo do te siće od 2.500 dinara mesečno na ime razlike koja nije isplaćivana godinama, iako je poznato koliko su im zapravo mala mesečna primanja (čitavih 6.000, 7.000, a neki od njih, iako ređe, primaju i preko 10.000 dinara mesečno).

Umesto da u osmoj deceniji života naši poljoprivrednici obrađuju svoje „veleposede“ „modernim“ traktorima iz 1950-tih godina i tako pruže primer omladini, kako je lepo dočekati starost na „bogatom selu“, oni su zapustili imanja i angažovali advokate da tuže Fond PIO, za razliku najnižeg od svih niskih i nižih iznosa penzija.

Da li se buniti kada se zakida zakonska isplata?

Fond je ocenio da poljoprivrednim penzionerima te pare nisu potrebne, jer oni na selu „žive kao bubreg u loju“. Tako da parnice nisu pokrenuli iz potrebe, nego iz čiste dosade i to ne sebe radi, nego da bi „omogućili zaradu“ advokatima i izvršiteljima, isto kao i besposličari, koji su tužili Nacionalnu službu za zapošljavanje, ne sebe radi, nego advokata i izvršitelja radi.

Nisu krivi dakle, državni organi što zakidaju zakonske isplate, nego advokati i izvršitelji, koji snose sve troškove do okončanja postupka, a kad će do isplate doći, to se ne zna.

Dragana Kalinović, direktor Direkcije Fonda PIO je u skladu sa ovlašćenjima iz čl. 25. Statuta Fonda, donela i potpisala rešenje o utvrđivanju najnižeg iznosa penzije od 11.447,80 dinara, počev od 1. 01. 2011. godine, shodno članu 76. Zakona o PIO, koji se odnosi na sve korisnike najnižeg iznosa penzije, uključujući naravno i poljoprivredne. Rešenje je objavljeno 28. 01. 2011. godine u Službenom glasniku i punih pet godina, Direktor Fonda, pouzdano zna da se poljoprivrednim penzionerima ovaj iznos ne isplaćuje. Pošto poljoprivredni penzioneri ćute, a ćutanje je odobravanje, Dragana Kalinović nije imala potrebe bilo koga da pita za mišljenje.

Samovolja Direktora Direkcije Fonda i „ispravka“ zakona

Čak i kad je pouzdan izvor blagovremeno obavestio javnost da su u izvesnom broju slučajeva parnice zbog neusklađenih penzija poljoprivrednika već okončane, a najniži iznosi poljoprivrednih penzija usklađeni sa rešenjem Direktora od 28. 01. 2011. godine, direktorka Kalinović nije pitala ni penzionere ni nadležno Ministarstvo za mišljenje. I to samo zato što je tako postupano „daleko od radara države i javnosti“, a što će reći, u dogovoru sa Fondom PIO i nadležnim Ministarstvom.

I dalje bi se pojedinačni postupci vodili daleko od javnosti, da nije u Službenom glasniku RS, br.71/16 od 14.09.2016. godine, neočekivano i ničim izazvano, osvanula Ispravka rešenja Direktora od 28.01.2011. godine.

Pošto direktor Fonda Dragana Kalinović nije smatrala da je rešenje nepravilno i nezakonito, nije ni donosila rešenje o ispravljanju greške, pa isto nije ni potpisala.

Nezakonita Ispravka

Ispravkom se menja zakon, kao da je u pitanju tehnička greška pa piše da je u preambuli iza člana 76. trebalo da stoji stav 2. Zakona o PIO. A niti je stajalo, niti može da se ispravlja, jer izmena članova i stavova zakona nije ispravka greške u slovima i brojevima.

Rešenjem je zasnovan pravni odnos i nastupile su pravne posledice, pet godina i devet meseci pre donošenja Ispravke. To u Fondu znaju, pa Ispravku nije potpisao Direktor Fonda PIO, već ispod teksta stoji: „iz Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja“, da neko slučajno ne bi pomislio da je Ispravka stigla ko zna odakle.

Ko li je to sastavio Ispravku?

Međutim, Ispravka kojom se ispravlja zakon, a koja treba da bude shvaćena kao tehnička greška, ne može da dođe niotkuda, već samo i jedino iz Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja. Ostaje samo nerazjašnjena enigma, da li je Ispravku sastavio vozač, kurir ili portir Fonda, koji očigledno imaju ambicije da se bave pravom, ali nažalost po Statutu Fonda, nemaju ovlašćenje da donose i potpisuju upravne akte i ispravke.

U suprotnosti sa stavom Ustavnog suda

Ispravka je suprotna i opštepoznatom stavu Ustavnog suda o jedinstvenom opštem sistemu penzijskog i invalidskog osiguranja uspostavljenom sa 1.01.2008. godine, kojim su obuhvaćeni i poljoprivredni penzioneri, koji imaju ista prava na najniži iznos penzije, kao i ostali korisnici tog iznosa.

I na kraju, ispravka je suprotna i zdravoj pameti, iako joj je cilj bio da poljoprivredne penzionere, sudije i advokate napravi ludim. Naravno, čovek može da se pravi lud, ali ga drugi ne mogu napraviti ludim, osim ako se sam ne saglasi s tim.

Primer iz prakse

Očigledan primer za to je Viši sud u Negotinu, koji je u drugom stepenu odlučivao po žalbi Fonda PIO na presudu Osnovnog suda u Majdanpeku, kojom je usvojen tužbeni zahtev poljoprivrednih penzionera.

U obrazloženju odluke, kojom se tužba uvažava, izneta je do detalja pravna i činjenična argumentacija na osnovu koje se nedvosmisleno zaključuje da je sudija, pre izrade presude, ne samo dobro proučila predmet, već se prethodno upustila u proučavanje svih zakonskih odredaba i akata i radnji tuženog Fonda PIO, jer se isključivo na taj način može doneti stručna i pravična odluka.

Ovu potpuno razumljivu presudu sa jasnim razlozima o činjenicama bitnim za odlučivanje, i bez ijedne bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koju sud pazi po službenoj dužnosti, a imajući u vidu da tuženi Fond u žalbi nije isticao bitne povrede postupka, ukida svojim rešenjem Viši sud u Negotinu.

Pri čitanju ovog rešenja, umesto argumenata, nalazimo lične utiske sudije, umesto ocene žalbenih navoda tuženog Fonda, objašnjenja „šta je tuženi hteo da kaže“, a nije rekao, ali je sudija iz same sadržine žalbe shvatio da se radi o bitnoj povredi čl.374.st.2.tač.12 ZPP (Zakona o parničnom postupku) iako to nije u žalbi navedeno. Ono što sudiji nije „proizašlo“ iz spisa predmeta je podnesak tužioca, zaveden kod Osnovnog suda u Majdanpeku, kao odgovor na žalbu tuženog pa se u rešenju više instance ne pominje. Ne pominje se ni ispravka tuženog, jer predstavlja faktičko priznanje tuženog da se rešenje odnosilo i odnosi na sve korisnike najnižeg iznosa penzije.

Mišljenje nadležnog Ministarstva kao deo teksta presude

I najzad, ne pominje se, a nije suvišno napomenuti, da je u koncipiranju rešenja učestvovalo i Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, čije je mišljenje od 20.12.2016. godine u potpunosti inkorporirano u tekst presude, osim pasusa u kome se navodi da se donosi po zahtevu direktora Fonda, a zbog postupanja pojedinih sudova.

Direktor Fonda, Dragana Kalinović, koja je rešenje o utvrđivanju najnižeg iznosa penzije donela još 28.01.2011. godine, krajem 2016. godine traži mišljenje Ministarstva u vezi najnižeg iznosa poljoprivrednih penzija, iz razloga „postupanja pojedinih sudova“.

Pritom jedini sud koji nije čekao na mišljenje viših sudskih instanci u sporu male vrednosti zbog najnižeg iznosa penzije najsiromašnijeg sloja građana Srbije, bio je Osnovni sud u Majdanpeku.

Tačno je da jedna lasta ne čini proleće, ali i samo jedan virus samostalnosti i nezavisnosti može da izazove epidemiju u većini sudova u Srbiji, pa se i javnom interesu mora ugušiti svako slobodno sudijsko uverenje i zameniti mišljenjem Ministarstva za rad, zapošljavanje i socijalna pitanja

Ko je izvršna, a ko sudska vlast?

Mišljenje pomenutog Ministarstva od 20.12.2016. godine, dostavlja se Višem sudu u Negotinu, koji već 22.12.2016. godine, ukida presudu Osnovnog suda u Majdanpeku i time definitivno ulazi u istoriju s(l)udovanja kao primer otvorenog pogodovanja izvršnoj vlasti.

Nije trebalo mnogo truda da sud potpuno otvoreno i u celosti u rešenje inkorporira zadato mišljenje, ali zbog očiglednog nepoznavanja i nerazumljivosti materije, obrazloženje odluke je opširno, rogobatno i nelogično, kao i mišljenje Ministarstva.

Stoga je bilo celishodno da je sudija Višeg suda iz Negotina pre ukidanja prvostepene presude, najpre istu dobro proučio, kako bi se upoznao sa stručnom terminologijom i stekao bar osnovna znanja o pojmovima iz penzijskog i invalidskog osiguranja, neophodna za pisanje presude iz ove oblasti, a imajući u vidu da je prvostepeni sud proučio propise i savladao terminologiju.

Mišljenje sudije u skladu sa mišljenjem IZVRŠNE vlasti

Nije strašno što je jedna presuda ukinuta, s obzirom na to da je do sada pušteno više stotina tužbi, a Fond PIO ocenjuje da će biti 30.000 pokrenutih sporova. Strašno je da jedan sudija više ceni mišljenje izvršne vlasti, nego svoju struku, ugled i dostojanstvo sudijske funkcije, a naročito kad to mišljenje glasi:

„Povodom vašeg dopisa 01 Broj 181-00-7985/16 od 30. novembra 2016. godine, kojim ste nam se obratili radi davanja mišljenja vezano za najniže penzije poljoprivrednika, a povodom postupanja sudova, dajemo sledeće mišljenje:

…napominjemo da je od uvođenja obaveznog penzijskog i invalidskog osiguranja poljoprivrednika (od 1.01.1986. godine, moja primedba), najniži iznos penzija poljoprivrednika uvek bio niži od najnižeg iznosa penzija zaposlenih i samostalnih delatnosti, a iz razloga niže osnovice za plaćanje doprinosa (što nije tačno, moja primedba) za ovu kategoriju osiguranika, što je kao takvo i dalje definisano odredbom čl. 76. Zakona, odnosno svako drugačije tumačenje izričite norme u Zakonu, bilo bi suprotno Zakonu.“

I tako Ministarstvo rada, razreši dilemu na drugi dan Sv. Nikole, leta Gospodnjeg 2016. (20. decembra), poručujući da je nejednakost seljaka sa građanima uvedena 1.01.1986. godine i da je tumačenje čl.76. Zakona kako ga objavi Ministarstvo, zanavek nepromenljiva dogma. Svako drugo tumačenje, jeres je.

Tako sam saznala u kakvoj su vezi sud i nezavisne sudije sa direktorom Fonda PIO i nadležnim Ministarstvom za rad, zapošljavanje i socijalna pitanja.

Gde su se izgubili profesionalni i etički kriterijumi?

Čitam rešenje Višeg suda kojim se presuda ukida, doneto 22.12.2016. godine, samo dan nakon uručenog obavezujućeg mišljenja izvršne vlasti i divim se ažurnosti sudije. Niko sudiji ne može da zabrani da usvoji mišljenje izvršne vlasti na štetu sudijske časti i to u hitnom postupku. Ipak, ne bih volela da znam kako se oseća sudija višeg suda kad ukine prvostepenu presudu zasnovanu na zakonu, činjeničnom stanju, pravilima postupka i visokostručnim profesionalnim i etičkim kriterijumima.

Struka mora reagovati

Poštovane kolege mladi advokati, koji ste odabrali advokaturu, a ne državni posao za svoje životno zanimanje, time ste pokazali svoju zrelost i sposobnost da utičete na sopstvene prilike.

A vi, koji ste pokrenuli sporove sa Fondom PIO, znajte da ste se opredelili za tešku borbu, osim ako Vam Bog nije ujak, Dragana Kalinović tetka, a Aleksandar Vulin, predsednik partije.

Ne dozvolite da vas pokolebaju naručena mišljenja, bojažljive sudije i prve negativne presude. Pružaju nam se neograničene mogućnosti ne samo da pratimo rad pojedinih sudova i sudija, već i da svoje primedbe i pohvale javno iznosimo. Ako je Ministarstvu rada, zapošljavanja i socijalne zaštite dopušteno da vrši direktan uticaj na postupanje sudova, naše je moralno pravo i obaveza da podržimo sudije koje na osnovu svojih stručnih znanja i sposobnosti, mogu da se uzdignu iznad svakog uticaja izvršne vlasti.

adv. Zorica Tršić

Tekstovi advokatice Zorice Tršić iz Agencije Direkta koji su objavljeni na portalu Penzin.rs: