Jovanka (Valjevo): Velikani Valjeva

Pesma sa V konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“ u kategoriji „Najbolja putopisna pesma“.

Ako se zaputite prema središtu zapadne Srbije, na 99 kilometru
od Beograda, otkrićete valjano istorijsko utvrđenje – Valjevo – sa pet reka (Ljubostinja, Gradac, Jablanica, Obnica, Kolubara) obgrljeno.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Pod šeširima pet gora: Jablanika, Medvednika, Maljena, Povlena, Suvobora, prekriveno padinama zrelih voćnjaka – panorama kao sa razglednice koju obasjava jedinstveno sunce sa odsjajem tri bistra zelena jezera prizorima inspirativne okoline i najsamosvojnije sredine, rasadnikom naučnih talenata čuvene Istraživačka stanice Petnice, sa duhovnošću pet manastira: Lelića, Ćelija, Pustinje, Jovanje, Dokmira, jezgro grada će se otvoriti istorijski izgrađenim ugledom urbaniteta.

Poput renomea studenata, gimnazijalaca zaslužuje najviše… Pisanim tragovima umetnika, ratnika, duhovnika, državnika, mudraca. U duhovnoj vertikali grada uzdiže se znameniti Panteon stvaralaca, velikana nacionalnog značaja i kosmopolitskog dometa.

Upoznajući ih u delu i mermeru, otkrivate grad sa uzvišenošću duše.

***

Prota Mateja Nenadović, u memoarima pokolenjima ostavio amanet:
U dobru se ne ponesi, a u zlu ne ponizi – pamjatnik istrajnosti.
Sveštenik sa krstom, ustanik sa mačem, učenjak sa perom – testament;
diplomata sa posredničkom mudrošću, uzornom pravednošću –
uspostavio osnove srpske konstitucionalnosti i nezavisnosti.

***

Ljubomir Nenadović hajdelberški student, racionalni duh Evrope upio,
njegoševski nadahnut Pisma iz Nemačke, Italije, Švajcarske nam slao.
Kao ministar prosvete, srpske slovesnosti – reformatorski se uspravljao,
moral srpskog etnosa opisao, gradu svakom, kao svom, se poklonio.
Tebi se vratio da Imenom, Nagradom, ugledom, danas oličava – Biblioteku.

***

Milovan Glišić pripovetkom stvarnosno lice i naličje
patrijarhalnog sela i čaršije dočarao, srpskog jezika obličje
velikim ruskim klasicima dao, bio dramaturg Narodnog pozorišta,
Srpske novine uređivao, satiru pisao, životom u prostornom luku
spojio Gradac, Beograd i Dubrovnik – mesto konačnog počivališta.

***

Živojin Mišić, vojvoda, viteškim vojevanjem i nepredavanjem,
porukama: Ko sme taj i može, ko ne zna za strah taj ide napred,
Tvoje slobodarske reke i planine Kolubaru i Cer, učinio je
prepoznatljivim toponimima u svetskim vojnim strategijama
i istorijskim čitankama – herojstvom ispisanim stranicama.

***

Nadežda Petrović, sestrinskom ljubavlju za bolesnika, borca, čoveka –
u Velikom ratu, neustrašivo Te branila. Ostavljajući kičicu i lepotu
galerija i ateljea Pariza, Firence, Minhena, u Gradu Bolnici 1915.
žrtvom nad žrtvama, na platnu ljudskosti – autoportret oslikala,
i u najvišu karijatidu etičkog životnog stava – sebe ugradila.

***

Branislav Petronijević, već u Gimnaziji video je plod misli genijalnoj,
a kao akademik, naučnik, poeta renesansni o vrednostima života pisao.
Svet oblikovao na Načelima metafizike. Hartmanu, Hegelu… posvetio
rasprave. Istraživač, matematičar, prirodnjak, paleontolog. Temelj srpskoj
ontološkoj, gnoseološkoj građevini – kao njen najveći filozof – postavio.

***

Nikolaj Velimirović sveti, vladika žički, ohridski monah, govornik,
bogoslov, doktor filozofije i teologije, prognanik, logorski zatočenik,
pisac i pravoslavni mislilac, Iznad greha i smrti, hramom i oreolom,
sa Lelićem, u sveto mesto, Te preobrazio; duhovnošću, Molitvom za čoveka
Božjom vaseljenom proneo; za pokolenja večan postao uzvišenim delom.

***

Desanka Maksimović, čovečica, osećajnom, zavičajnom, opisnom,
misaonom, rodoljubivom, ljubavnom, duhovnom, trajnom, samilosnom,
poezijom i dušom, u postojbinu pesništva Te, drago Valjevo, uklesala.
I Tvoje srce – mermernim postamentom, spomenikom i likom
Pesništvu na dar – svojim Bićem, ljubavlju i pesmama osveštala.

***

Petar Pajić, pesnik, prozaista, novinar, urednik, kritičar, satiričar
Napisao Pesme, Srbija na robiji, Kako se greju pahuljice, Oslobođenje Valjeva…
Mnoge nagrade: hrisovulja, beočug, trubadur, zlatni krst, dobio za veliki dar,
mlade pesnike podsticao, jer zna da svako nosi Slike iz detinjstva i san:
Ako porastemo do zvezda. Epitafom svojim i tragom tvrdi: Život je večan.

***

Ljuba Popović predstavljanjem slikara od Mediale do danas,
Modernom galerijskom riznicom, pretvorio Te u svetionik
istorije umetnosti, a svojim grandioznim slikama, u Gradu svetlosti
nastalim – podigao trajne mostove između autentičnog, originalnog
i kosmopolitskog, svetski priznatog – da postaneš naš Parnas.

***

Matija Bećković, velikan pesničke reči, najlepšu posvetu Ti ispevao.
Besedništva korifej. Prošao gradove nad gradovima, u metropoli živeo,
a Valjevo u pesmi Kad dođeš u bilo koji grad stotinu puta pomenuo,
(još toliko, u etru ime Ti odjeknulo) univerzalnom metaforom ovenčao –
i samo Tebe, u pesmi, poemi nad poemama, čistom emocijom, uzdigao.

***

Radovan Beli Marković, bogatim književnim opusom, plavim krugom:
kroz Devet belih oblaka, pored Putnikove ciglane, sa Gospođom Olgom,
Poslednjom ružom Kolubare, Orkestrom na pedale, Lajkovačkom prugom…
kao čestiti Knez, u Belo Valjevo došao, da Te svojim imenom obasjava,
svakom omogući prosvetljenje, poput Iluminacije u (rodnim) Ćelijama.

Jovanka Božić, 66 godina
profesor sociologije u Valjevskoj gimnaziji

Fotografija: Valjevo, Pavle Marjanović za Wikimedia Commons


Šta je Draganova nagrada i zašto su ove priče i pesme, evo već petu godinu zaredom, sastavni deo Penzina: Draganova nagrada 2019.

Knjigu u PDF-u sa nagrađenim i pohvaljenim radovima sa konkursa Draganova nagrada 2019, u izdanju UG “Snaga prijateljstva – Amity“, možete naći ovde: “Putujući spomenar“.