Početna Magazin Godine Društvo Društvene mreže su privatno dvorište gde gazda piše pravila – Ovako ih piše Fejzbuk

Društvene mreže su privatno dvorište gde gazda piše pravila – Ovako ih piše Fejzbuk

Društvene mreže su privatno dvorište gde gazda piše pravila – Ovako ih piše Fejzbuk

Društvene mreže su privatni sajtovi. Ovo često zaboravljamo i to nas čini ranjivim. Ne samo svakog od nas kao pojedinca već i društvo u celini. Ne smemo da smetnemo sa uma da vlasnici sajtova pišu svoja pravila i da smo u njihovom dvorištu čak i kada se oni iz sve snage trude da ta pravila sakriju od nas ili makar da ih učine što manje transparentnim. Ova priča o Fejzbuku zato deluje otrežnjujuće…

Bivši radnici Fejzbuka tvrde da im je u svakodnevni opis posla spadalo i to da suzbijaju domet vesti o Republikanskoj partiji na toj društvenoj mreži.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Vesti koje bi zanimale ljude sa konzervativnim političkim opredeljenjima koje u SAD zastupa Republikanska partija nisu imale domet kao ostale zahvaljujući „intervenciji“ Fejzbuka.

Naime, vesti na Fejzbuku imaju domet proporcionalno iskazanom interesovanju korisnika (mereno brojem lajkova, „šerova“, klikova na link), i naravno, uloženom novcu u „sponzorisanje“ postova kako bi ih Fejzbuk prikazivao širem krugu ljudi.

Fejzbuk uglavnom tvrdi da je ovaj proces nepristrasan i da pažnju ima ono što zanima ljude. Međutim, tvrdnje bivših zaposlenih opovrgavaju da algoritam određuje najzanimljivije sadržaje, već da se radi o klasičnom uređivanju.

Tako političari iz Republikanske partije uglavnom nisu bili „dobrodošli“ na Fejzbuk pa se priče o njima nikada nisu pojavljivale među najpopularnijim sadržajima (takozvani „trending“), i to samo zato što je ovo tajno „uredništvo“ imalo drugačije političke nazore.

Oni su išli i dalje od toga da prosto potiskuju vesti o konzervativcima – tražili su alternativne izvore iste vesti gde je ona bila obrađena na način koji se bolje uklapao u njihovo viđenje događaja.

Tako su izvori naklonjeni desnici menjani izvorima koji su naklonjeni demokratama, a to su uglavnom takozvani „mejnstrim“ mediji (Njujork tajms, BBC, CNN).

Ipak, ovo se i dalje svodi na tvrdnje ljudi iz ove nezvanične Fejzbukove „redakcije“ i ne postoje pravi dokazi da li je kompanija ovo radila svesno, zapošljavajući ljude na ta mesta za koje su znali kako će upravljati vestima (ili bar mogli da pretpostave), ili se sve dešavalo slučajno.

Međutim, druga varijanta je manje verovatna. Bivši zaposleni tvrde i da im je rečeno da u najpopularnije teme mogu ići samo one koje su na naslovnicama ustoličenih medija, bez obzira što neki desničarski sajtovi vode sa tom istom temom na Fejzbuku.

Drugi tip upravljanja najpopularnijim temama bili su pokušaji da Fejzbuk postane izvor informacija za udarne vesti kao što su napad na redakciju Šarli Ebdo u Parizu, ili nestanak malezijskog aviona u Indijskom okeanu.

Stvar je u tome da ovakve vesti vrlo brzo „eksplodiraju“ na Tviteru, i on postaje izvor, dok je reakcija korisnika Fejzbuka dosta sporija. Zato su u ova dva slučaja radnici Fejzbuka dobili instrukcije da uvrste ove vesti među najpopularnije, iako su se korisnici na Fejzbuku većinom bavili nekim posve drugim temama.

Indikativno je i to da se Mark Cukerberg, vlasnik Fejzbuka (i svega što tamo postavimo), poslednjih meseci društveno-politički malo više aktivirao, što nije bio slučaj ranije. Konkretno, on je podržao inicijativu koja je stala u odbranu crnaca u SAD koji su često poslednjih meseci bili žrtve policijske i građanske prekomerne i nepotrebne upotrebe sile (desilo se više bezrazložnih ubistava Afroamerikanaca u kratkom periodu od strane „čuvara reda“, a inicijativa je nosima ime „Važni su i životi crnaca“ – Black Lives Matter).

Treći primer uređivanja Fejzbuka bio je taj da vesti o samom Fejzbuku ne smeju da budu među najpopularnijima. Zašto? Zato što Fejzbuk želi da zaboravimo da smo na Fejzbuku, već da ga izjednačimo sa internetom.

Da je cela priča išla do samog vrha kompanije pokazuje i to što bivši zaposleni tvrde da su se najsigurnije osećali kada dobiju potvrdu da neka vest ide među najpopularnije – sa vrha kompanije.

Dodaju i da je sam algoritam unapređen pa su kasnije među najpopularnije dodavali sve manje stvari. Ali, ako je sa starim algoritmom toliko toga „ručno“ menjano, da li to znači da je unapređen algoritam sistemski uklanjao sve ono što Fejzbuk ne želi da vidimo?

Kada je Gizmondo objavio ovu priču, Fejzbuk je vrlo brzo reagovao posredno i neposredno. Posredno, među najpopularnijim postovima pojavio se i Gizmondo (ha!) i neposredno, oglasio se portparol kompanije izjavom da Fejzbuk tvrdnje o uređivanju shvata veoma ozbiljno („We take allegations of bias very seriously“). Ipak, potvrdio je da postoje „rigorozne smernice“ za sastavljanje tima koji će nezavisno da upravlja najpopularnijim postovima, ali da te smernice ne uključuju političku platformu (kao da nije dovoljno to da se na tim mestima nađu zaposleni čiji politički nazori mogu da se pretpostave, ili da budu otpušteni ako se ispostavi da se njihova viđenja ne poklapaju sa viđenjima kompanije).

Suština priče je u sledećem: Fejzbuk želi da bude internet, ali nije internet. Fejzbuk jeste društvena mreža, ali Fejzbuk jeste i privatna kompanija. Sve to ne ide baš uvek jedno sa drugim pa je Fejzbuku milije da i dalje zamišljamo kako smo tamo kao na antičkoj agori, razmenjujemo mišljenja i vlada demokratija, dok u isto vreme natura svoje nazore i obesmišljava ceo koncept koji ga je i postavio tu gde jeste.

Uostalom, ne tako davno Fejzbuk je upravo svoju moć da kontroliše protok informacijama demonstrirao tako što se igrao osećanjima ljudi puštajući u jednom istraživanju da se analiziraju razlike u ponašanju ljudi kojima „iskaču“ samo pozitivni i samo negativni sadržaji – o toj temi Penzin je takođe pisao (na linku).

Preporučujemo za čitanje i ove tekstove na Penzinu:

„Dobra“ vest jeste da ljudi koriste Fejzbuk, ali sve manje sadržaja prave na njemu (ne dodaju onoliko fotografija kao nekad, ne komentarišu sve kao nekad, niti postavljaju statuse na dnevnom nivou). Umorni su od reklama, od Fejzbukovih filtera sadržaja, od istih izvora koji im se vrte dok su im neki drugi skriveni. Fejzbuk će na svaki način pokušati da nas zadrži jer, mi smo mu potrebni da uzima novac oglašivačima (od kojih je samo jedna marketinška agencija, WPP, u 2015. godini za reklame na Fejzbuku potrošila milijardu dolara svojih klijenata).

Uzgred, i Tviter je nedavno počeo da prikazuje „najpopularnije“ sadržaje na prvom mestu pa zatim sve ostale i to je izazvalo malko „meškoljenja“ među korisnicima, ali prošlo je mahom bez većih problema za kompaniju (godinama su tvitovi prikazivani hronološki bez obzira na autora i njegovu popularnost ili povezanost sa vama).

Nikad ne zaboravimo da je Fejzbuk (kao i Tviter, kao i Instagram, i svaki drugi sajt, pa i Penzin), samo nečije dvorište u privatnom vlasništvu, i vlasnik propisuje pravila bez obzira kako pokušava da vam se predstavi. Slično je kao i sa tržnim centrima koji se predstavljaju kao javni prostori, ali kada biste pokušali da na tom javnom prostoru organizujete svoj politički protest izbacilo bi vas privatno obezbeđenje, možda čak i uz asistenciju policije.

Ukratko, Potemkinova sela demokratije i društva, bilo da su sajt, društvena mreža ili tržni centar… Ne zaboravimo to nikada.

Napomena: U noći kada smo pripremili ovaj članak oglasio se i vlasnik Fejzbuka Mark Cukerberg statusom na toj društvenoj mreži u kojoj otprilike ponavlja ono što je rečeno i u saopštenju, ali dodaje i da će pozvati na razgovore političare iz Republikanske stranke kako bi se raspravljalo o ovoj temi. U statusu, između ostalog kaže:

– Razlog zašto mi je ovoliko stalo zbog ovoga jeste to što ovo zadire u srž svega što je Fejzbuk jeste i što bih voleo da bude.

Nekoliko dana kasnije Mark Zukerberg se oglasio ponovo da izvesti o svom sastanku sa 15-ak „vodećih konzervativaca“ nakon kog je istakao da „Silikonsku dolinu možda karakterišu liberalni politički stavovi ali da je Fejbzuk društvena mreža sa 1,6 milijardi ljudi različitih stavova i ideologija“ (cela izjava ovde – engleski).