Da li je zakonita naplata troškova obrade kredita?

Oko 30.000 građana Srbije tužilo je banke tražeći povraćaj novca uzetog na ime troškova obrade kredita. U Narodnoj banci Srbije (NBS) i u Udruženju banaka Srbije (UBS) smatraju da je naplata tih troškova zakonita.

Stavovi klijenata i banaka o tome imaju li banke pravo na naplatu tih troškova potpuno su suprotni. Međutim, sudovi su već doneli više rešenja u korist građana, napominju u udruženju Efektiva.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

U NBS ne žele da komentarišu odluke sudova. Ali navode da je Vrhovni kasacioni sud zauzeo stav da „banka ima pravo na naplatu troškova i naknada bankarskih usluga, pa odredba ugovora o kreditu kojom se korisnik kredita obavezuje da banci plati troškove kredita nije ništavan pod uslovom da ponuda banke sadrži jasne i nedvosmislene podatke o troškovima kredita“.

Naplata troškova obrade kredita – nezakonita?

Dejan Gavrilović iz Efektive, udruženja koje se bavi zaštitom klijenata banaka kao potrošača, tvrdi da banke te troškove naplaćuju nezakonito.

Srpskim sudovima je, prema podacima kojima raspolaže Gavrilović, podneto više od 30.000 tužbi.

„Neka javnost sama kaže na čijoj je strani zakon ako sudovi presuđuju u korist građana“, kaže.

Neke banke su već posle prvostepenih presuda isplaćivale novac, želeći, kako misli Gavrilović, da izbegnu prinudno izvršenje. Do toga bi moglo da dođe ako bi u drugostepenom sudskom postupku banke izgubile spor i presuda postala pravosnažna.

Troškovi obrade kredita naplaćuju se procentualno. Procenti se kreću od 0,5 do 1,5 odsto od iznosa kredita kod stambenih, do čak 15 odsto kod keš i gotovinskih kredita. Nije jasno gde je trošak banke oko obrade kredita. Banka bi klijentu prilikom naplate trebalo da objasni da je obrada kredita koštala toliko i toliko papira, struje, tonera i slično, ako trošak postoji.

Ako dva klijenta uđu u banku i jedan uzme kredit od 1.000 evra, a drugi od 10.000, pa banka prvom naplati 20 a drugom 200 evra, gde je logika, pita Gvarilović. U čemu je tolika razlika tokom obavljanja posla sa jednim i drugim klijentom?

Naplata troškova obrade kredita – zakonita?

Sasvim drugačije o ovom problemu misle u Narodnoj banci Srbije i Udruženju banaka Srbije.

Narodna banka Srbije naglašava da je Zakonom o zaštiti korisnika finansijskih usluga propisano da ugovor o kreditu mora da sadrži vrstu i visinu svih naknada koje padaju na teret korisnika kredita.

„Važno je ukazati da naknade i troškovi u vezi sa realizacijom kredita, kao što su troškovi obrade, praćenja i administriranja kredita, koje banka naplaćuje od korisnika, ulaze u obračun efektivne kamatne stope.“

Banke su dužne, navode u NBS, da efektivnu kamatnu stopu obračunavaju na jedinstven propisani način radi poređenja istovrsnih ponuda različitih banaka.

Time se obezbeđuje da klijent može da sagleda sve obaveze i troškove koje bi mogao imati ako odluči da sa bankom zaključi ugovor o kreditu.

NBS je propisala da su banke obavezne da korisnicima daju potpune i jasne informacije i objašnjenja o uslovima koji se odnose na ugovor o kreditu.

Iz NBS podsećaju da u stavu Vrhovnog kasacionog suda stoji i da ti troškovi kredita mogu biti iskazani u procentualnom iznosu i da se naplaćuju samo kroz obračun efektivne kamatne stope.

U Udruženju banaka Srbije kažu da banke nemaju nikakvu dilemu oko toga da su naknade za troškove obrade kredita zakonite.

„U prilog ovakvom stavu ide i više zakona i odluka nadležnih organa a pre svega odluka NBS o jedinstvenom načinu obračuna kamata iz 2006. godine i Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga iz 2011. Takav stav zastupa i Evropski sud pravde“, navode u UBS.

Kampanja za podizanje tužbi protiv banaka

Srbija je jedina zemlja u kojoj je u toku kampanja za podizanje tužbi protiv banaka, kažu u UBS. Naplata za obradu troškova kredita se vrši i u drugim zemljama.

„Naknada za bankarske troškove nije nikakvo otkriće banaka u Srbiji, jer ta odrednica postoji u bankarskoj praksi i u međunarodnim relacijama. Recimo, država prilikom zaduživanja kod međunarodnih institucija, plaća i naknadu za troškove.“

U UBS ocenjuju da je u pitanju organizovana kampanja. Zastupanje je, kažu, daleko od besplatnog. U praksi, na jedan dinar dodeljen klijentu koji tuži banku, 24 dinara ide nekom drugom.

„Na strani tih drugih, naravno, postoji interes da se ovo stanje masovnih tužbi nastavi. Jer reč je o nekoj vrsti alternativnog tržišta vrednog više miliona evra“, zaključuju u UBS.

Izvor: 013 info
Fotografija: Scott Graham za Unsplash

Podsećamo: