Čiji je novac vršačkih penzionera?

Slučaj vršačkih penzionera pokazuje svu pravnu i moralnu propast Vučićeve Srbije, u kojoj je moguće da država građanima godinama, dokazano nezakonito, oduzima imovinu, osporavajući im pravo da je vrate i kažnjavajući ih ako se usude da je traže.

Naplaćivanje samodoprinosa za kanalizaciju

U Vršcu se penzionerima godinama naplaćivao samodoprinos za kanalizaciju, sve do februara 2017. godine, kada je Ustavni sud, na inicijativu pokreta „Dosta je bilo – Saša Radulović“ nedvosmisleno utvrdio da je to protivzakonito.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Lokalna vlast u Vršcu je prvo mesecima ćutala o tome, držeći javnost u neznanju. Lokalni odbor DJB podelio je 10.000 letaka kako bi obavestio penzionere o tome šta se dešava, ko je za to odgovoran i kako mogu da zaštite svoja prava. Tada vlast pokreće kampanju laži, zastrašivanja i otvorenih pretnji, sa ciljem da penzioneri odustanu od toga da tuže grad za povraćaj novca.

I pored višemesečnog zaluđivanja, više od 4.000 penzionera je tužilo grad, a među njima i bivši poslanik i šef odborničke grupe vladajuće Srpske napredne stranke u lokalnoj skupštini.

Kada su počeli sudski postupci po tužbama, vlast je pritiskala sudije Osnovnog suda u Vršcu i Višeg suda u Pančevu. Uprkos tome, sudije oba suda pokazale su hrabrost i integritet, sudili su po zakonu i savesti, i do sada, u više od 2.100 slučajeva presudili u korist penzionera.

Ustavni sud osporava pravo penzionera na povraćaj novca

Na svaku presudu se grad Vršac žalio Ustavnom sudu. Od novembra 2018. godine, Ustavni sud po hitnom postupku i uvek u istom veću sudije Vesne Ilić Prelić, usvaja sve te žalbe, konstatuje da je gradu Vršcu „povređeno pravo na pravično suđenje“, poništava presude Višeg suda u Pančevu i određuje mu da donese nove, ovoga puta u korist grada Vršca.

Svojom novom odlukom, Ustavni sud potvrđuje prethodnu, da je samodoprinos naplaćivan nezakonito, ali osporava pravo penzionera na povraćaj novca. Kako stoji u obrazloženju, odluka grada Vršca je, iako nezakonita, do odluke Ustavnog suda bila „deo pravnog poretka“, a odlukom Ustavnog suda nije predviđen način na koji bi se oštećeni obešteteli.

Naročito je sporno poslednje, jer samodoprinos u Vršcu nije prvi koji je dobio sudski epilog. Isti slučaj dogodio se i u drugim opštinama (Petrovac, Prijepolje) gde su građani obeštećeni.

Brutalna kampanja vlasti

Nakon ove odluke, koja je politički, a ne pravno motivisana, kreće gotovo svakodnevna, brutalna kampanja vlasti. U medijskim nastupima, gradonačelnica Vršca zastrašuje penzionere da će vratiti novac, uz sudske troškove i kamate, a za svoje i bezakonje svojih prethodnika, krivi penzionere, advokate, sudije, opoziciju.

Lokalni internet blatoidi u Vršcu i Pančevu objavili su seriju članaka o navodnoj zaveri sudija i advokata, sa ciljem pljačkanja budžeta grada, a preko leđa penzionera. Naročito je napadana Stanka Simonović, predsednica Višeg suda u Pančevu, najavljivane su istrage protiv nje, a medijskog linča nije pošteđena ni njena ćerka. Oba blatoida, koja uređuje isti urednik, u protekle dve godine dobila su 31 milion dinara iz lokalnih budžeta, po pisanju Udruženja novinara Srbije.

Nakon kampanje, Viši sud u Pančevu preinačuje svoje presude, odbija tužbe penzionera i obavezuje ih da plate troškove postupka. Tada prestaje haranga na sudiju Simonović, ali počinje svakodnevno blaćenje Milice Gavrančić, sudije Osnovnog suda u Vršcu, koja se, u međuvremenu, drznula da konkuriše za mesto predsednika suda. Koliko vlastima smeta ova kandidatura pokazuje i to da je čak i zdravstvena inspekcija privremeno zatvorila stomatološku ordnaciju njenog supruga.

Pokrenuta protivizvršenja

Do sada je više od 1.000 penzionera dospelo na red da prinudnom naplatom vrati svoj nezakonito uziman novac, ali je grad Vršac, na osnovu preinačenih presuda pokrenuo protivizvršenja, kojima će penzionerima ponovo uzeti već jednom oteto.

Ovaj slučaj pokazuje svu pravnu i moralnu propast Vučićeve Srbije, u kojoj je moguće da država građanima godinama, dokazano nezakonito, oduzima imovinu, osporavajući im pravo da je vrate i kažnjavajući ih ako se usude da je traže.

U takvoj Srbiji je moguće da Ustavni sud donosi nezakonite i politički motivisane odluke, a da se časne sudije, koje su sudile po zakonu, provuku kroz medijsko blato i optužuju za zavere.

Moguće je i da se penzioneri koji su tražili svoj novac, okrivljuju za bankrot lokalnog budžeta i posledične probleme u radu vrtića i bolnica.

Strazbur – jedina nada za pravdu?

U svemu ovome, naši penzioneri su pokazali hrabrost i svest o važnosti vladavine prava i pravde. Jasno im je da je Srbija zarobljena država, da su sudovi pod partijskom kontrolom. Zato će se obratiti sudu u Strazburu, uvereni da će tamo konačno naći pravdu.

Na kraju će bezakonje neodgovorne vlasti platiti građani iz budžeta, i to po procenama, nekoliko miliona evra. Kada se sve ovo završi, DJB će zahtevati krivičnu odgovornost za sve koji su bili umešani. Za one koji su otimali penzije, iako su znali da je to nezakonito, ali i za sve one koje su svojim odlukama urušili vladavinu prava, štiteći partijski, a ne javni interes.

Odbor DJB Vršac
Fotografija: Danger Mouse, Vršac