Pesma sa V konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“ u kategoriji „Najbolja putopisna pesma“.
Prvo, Jerisos,
Uranopolis, pa
Nea Roda…
Okolo Velika bela voda.
Tutnje teški talasi.
U čamcu,
u crnim rizama monasi.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Talasi teški, tutnje,
unose čudne slutnje.
Misao jedna me prene,
neće u čamac primiti žene,
ni mene, ni mene…
Treba da se briše,
ono što u bedekeru piše,
sa puno uzvišenog „patosa“:
vožnja po Egejskom moru,
pored obale Atosa…
Teški talasi što nose
zvuke iz dubine morja
i tihi šum atoskog gorja,
neprekidne molitve iz Hilandara,
ka otvorenoj pučini,
i dalje, do kraja sveta,
dodiruju tlo kojim Bogorodica Presveta,
hoda…
Ponizna i radosna stojim.
Preda mnom huči Sveta voda,
a iznad nje uzvišeno
sazvučje pesme anđeoskog hora.
Sav okolni prostor blista
od lepote prizora
i od naših lica,
skrušena i ponizna
i u molitvi čista.
Biljana Grošin, likovni pedagog,
Zrenjanin
Fotografija: Hilandar, Saša Šljukić za Wikimedia Commons
Šta je Draganova nagrada i zašto su ove priče i pesme, evo već petu godinu zaredom, sastavni deo Penzina: Draganova nagrada 2019.
Knjigu u PDF-u sa nagrađenim i pohvaljenim radovima sa konkursa Draganova nagrada 2019, u izdanju UG „Snaga prijateljstva – Amity„, možete naći ovde: ““Putujući spomenar„.