Početna Magazin Godine 5 pitanja koja treba postaviti lekaru kako bi se sprečila prekomerna upotreba lekova

5 pitanja koja treba postaviti lekaru kako bi se sprečila prekomerna upotreba lekova

5 pitanja koja treba postaviti lekaru kako bi se sprečila prekomerna upotreba lekova

Danas se upotrebljava previše lekova. Previše, za naše sopstveno dobro. Nekada je nemoguće isključiti neki lek, čak i kada delimično škodi, jer bi njegova neupotreba bila lošija po čoveka, nego što je njegova upotreba. Ali to nije uvek slučaj.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Kako starimo, tako se, nekako neminovno, povećava broj lekova koje koristimo. Povećava se broj onih lekova koje koristimo svakodnevno, a ne kako bismo rešili neki akutni zdravstveni problem.

Često se dešava da  starije osobe počinju da uzimaju neki lek jer su drugi koje koriste za lečenje dva različita hronična problema – u međusobnom neslaganju. Da bi se rešio problem tog „neslaganja“, uvodi se lek koji treba da im dozvoli da budu u istovremenoj upotrebi. I tako se broj lekova širi. Jasno, često se povećava i broj oboljenja.

Sa sve manje vremena koje lekaru stoji na raspolaganju da se posveti pacijentu, sve više raste potreba da sami pacijenti vode računa o tome šta koriste i na koji način. Tako se stvari razvijaju svuda u svetu.

U Kanadi, dve trećine osoba starih 65 ili više godina koriste najmanje pet vrsta lekova dnevno. Kada napune 85 godina, 40 odsto Kanađana pije deset ili više vrsta lekova.

To je previše, smatra doktorka Kara Tanenbaum sa Univerziteta u Montrealu. Ovakva prevelika potrošnja dovodi do rizika od neželjenih efekata i do neželjene interakcije, a sa upotrebom mnogih od ovih lekova moglo bi da se prekine bez ugrožavanja zdravlja.

Doktorka Tananbaum je razvila strategiju za smanjivanje upotrebe lekova koja se pokazala efikasnom. Strategija se sastoji od pet pitanja koja treba postaviti svom lekaru ili farmaceutu:

  1. Zašto treba da uzimam ovaj lek?
  2. Koje su prednosti ovog leka za osobu mojih godina?
  3. Koji su rizici ovog leka za osobu mojih godina?
  4. Da li mogu da smanjim dozu?
  5. Kako da pratim efekte leka?

Prema anketi koju su sproveli dr Tananbaum i Džastin Tarner sa 2665 ispitanika starih 65 i više godina, samo sedam odsto njih je već čulo za ovaj pristup. Kod Kanađana, osobe sa francuskog govornog područja mnogo manje znaju o ovome od osoba iz delova Kanade gde se govori engleski. Takođe, frankofoni Kanađani mnogo više koriste benzodiazepine (anksiolitike – antidepresive i sredstva za spavanje).

Razlog tome je, smatraju istraživači, uticaj medija. Mediji na engleskom mnogo više za temu imaju prekomernu upotrebu lekova i negativan uticaj na zdravlje.

Dakle, sigurno je da moramo sami voditi računa o načinima lečenja kako nas, tako i onih članova porodice kojima je to teško da čine ili potpuno onemogućeno (Npr. starije osobe sa kognitivnim oštećenjem kao što je demencija.)

Pritom, ne mislimo da mišljenje lekara treba stavljati u isti rang sa kojekakvim glasinama i informacijama koje se mogu naći na internetu ili u časopisima, pa čak i u popularnoj literaturi (ne treba zaboraviti da danas ne morate biti školovani da biste izdali knjigu na određenu temu, pa čak i na temu zdravlja i lečenja).

Međutim, sve treba da nas zabrine podatak koji su marta 2017. godine objavljivali srpski mediji, da svaki korisnik RFZO-a u proseku podigne 23 kutije leka. Ovde se dakle govori samo o lekovima koji se uzimaju na recept, kao i o celokupnom stanovništvu koje je zdravstveno osigurano, bez obzira na godine.

Ako se zna da mnogi većinu lekova kupuju, ovo je zaista mnogo. Ne zbog novca koji se izdvaja, već zbog olako shvaćene brige o zdravlju. Jer, ponekad je najlakše kupiti lek. Mnogo je teže promeniti način života i ishrane, na primer.

Tekstovi koji bi vas mogli zanimati: