Početna Magazin Godine Zašto uporno zatvaramo oči pred činjenicama?

Zašto uporno zatvaramo oči pred činjenicama?

Zašto uporno zatvaramo oči pred činjenicama?

U Srbiji imamo veliki broj građana koji nemaju nikakva primanja samo zato što nisu ispunili uslove za penzionisanje jer imaju „rupe“ u radnom stažu koje su posledica upravo izigravanja zakona od strane poslodavaca.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Državne institucije od Poreske uprave do nadležnih ministarstava nemaju pojma u koliko preduzeća zaposlenima nisu isplaćene zarade i pripadajući doprinosi, kao ni tačan broj tih radnika.

Bez obzira na stalne štrajkove obespravljenih radnika, državu ne interesuje kolike su razmere ove finansijske nediscipline i niko ne želi da preduzme sankcije protiv ovih poslodavaca. Ne zaboravimo da je neisplaćivanje zarada i neplaćanje doprinosa i poreza krivično delo.

Srbija je doživela cunami kroz neuspelu privatizaciju. Firme su kupovane preko Agencije za privatizaciju, a niko se nije pitao da li će poslodavci nastaviti proizvodnju i plaćati radnike. Neretko je jedan čovek kupavao po nekoliko preduzeća u jednom danu i nikome ništa nije bilo sumnjivo. Veliki deo takvih kupaca je isisavao iz kupljenih firmi sve što je mogao dok pritom nije ni pomišljao na bilo kakvu proizvodnju.

Kada Agencija za privatizaciju raskine ugovor sa takvim kupcem i poništi privatizaciju, imenuje zastupnika državnog kapitala. Ovim činom prestaju ingerencije Agencije jer zakon dalje ćuti. Po pravilu, te firme su odlazile u stečaj.

Zaposleni nikada nisu dobili svoje zarade, a država je ostala zakinuta za doprinose i poreze. Zaposleni često nisu imali sredstava da plaćaju advokate i vode maratonske sudske postupke oko neisplaćenih zarada.

Oni koji su bili članovi Sindikata, imali su besplatnu pravnu zaštitu, ali nažalost, sve se završavalo na izvršnim sudskim presudama koje nikada nisu realizovane i zaposleni nikada nisu dobili svoje zaostale zarade. Naravno, oštećeni su svi: i država i PIO fond.

Očigledno je mnogo lakše nezakonito smanjiti penzije i pokriti rupe u Fondu i državnoj kasi nego imenovati krivce za manjak para jer krivci često imaju zvučna imena koja ih čine nedodirljivim pred zakonom.

Propisi Fonda PIO ne sadrže odredbe kojima se predviđa mogućnost povraćaja penzionih doprinosa.

Pošto vlast zagovara ulazak u EU, potrebno je napomenuti da je Nemačka kao uslov za starosnu penziju uvela najmanje pet godina penzijskog staža, a za one koji imaju manje od toga, omogućila je povratak novca. Slično su uradile i druge evropske zemlje.

U Srbiji je veliki broj onih koji su radili i više od 15 godina, ali sve im je uzalud jer nemaju za taj period uplaćen doprinos. Oni do penzije nikad neće doći, a ni do novca koji je za njihov rad u penzijsku kasu uplaćen.

U Srbiji imamo veliki broj građana koji nemaju nikakva primanja samo zato što nisu ispunili uslove za penzionisanje jer imaju „rupe“ u radnom stažu koje su posledica upravo izigravanja zakona od strane poslodavaca.

Kako oni danas žive nije teško pretpostaviti.

Nada Vidović
penzioner, bivši Sekretar SSS Novog Sada


Tekst je preuzet iz E-Informatora Udruženja sindikata penzionera Srbije, br. 30