Znamo već da stres utiče na zdravlje neformalnih negovatelja osoba sa kognitivnim oštećenjima. Novo istraživanje je sada pokazalo da taj uticaj seže do ćelijskog nivoa. I može biti veoma štetan.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Stres od koga pate osobe koje brinu o supružniku sa kognitivnim oštećenjem dovodi se u vezu sa negativnim uticajima na fizičko i mentalno zdravlje. Kako je pokazalo novoobjavljeno istraživanje, on može pospešiti i razvoj demencije i Alchajmerove bolesti.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Psychosomatic Medicine. Jedno je od prvih u kome se ispituje kako ćelijsko zdravlje može uticati na dobrobit osoba koje brinu o supužniku sa demencijom. Poznato je da neformalni negovatelji doživljavaju značajan svakodnevni stres.
Hronični stres utiče na zdravlje ćelija organizma
„Ovaj rad se zasniva na našem prethodnom istraživanju hroničnog stresa i imuniteta a akcenat je stavljen na ključnu ulogu ćelijskog zdravlja u vezi uma i tela“, kaže prof. Kris Fagundes. Fagundes je profesor psiholoških nauka na Univerzitetu Rajs i jedan je od autora istraživanja.
„Otkrili smo da hronični stres utiče ne samo na funkciju imunosistema već i na zdravlje pojedinačnih ćelija. To ukazuje na dublju, složeniju vezu između našeg mentalnog stanja i fizičkog zdravlja.“
Konkretno, naučnici su proučavali vezu između mitohondrija – u suštini motora koji napaja pojedinačne ćelije – i mentalnog i fizičkog zdravlja. Energija koju proizvode mitohondrije neophodna je ljudima za svakodnevne aktivnosti kao što su šetnja, kupovina i vožnja. Jedan od načina da se proceni nečije ćelijsko zdravlje jeste da se utvrdi koliko energije ostaje nakon ovih aktivnosti.
Poput automobila koji gube efikasnost goriva usled oštećenja komponenti motora, normalno je da, kako čovek stari, ćelijama preostaje manje energije. Hronične stresne situacije poput negovanja obolelog od demencije takođe negativno utiču na ćelijsko zdravlje. Međutim, ćelije nekih pojedinaca su prirodno otpornije na starenje i stres nego što je to slučaj kod drugih.
Naučnici su otkrili da su negovatelji sa manje preostale ćelijske energije bili manje sposobni da se bave fizičkim aktivnostima kao što su hodanje i nošenje namirnica nego negovatelji sa više preostale energije. Takođe su otkrili da su ovi negovatelji iskusili manje pozitivnih emocija u poređenju sa negovateljima sa više ćelijske energije.
Više preostale ćelijske energije povezano je sa boljim mentalnim i fizičkim zdravstvenim rezultatima. Manje preostale ćelijske energije je povezano sa većom upalom. Upalemogu dovesti do mnoštva mentalnih i fizičkih zdravstvenih problema, moguće čak i do demencije ili Alchajmerove bolesti.
Naučnici se nadaju da bi nalazi ovog istraživanja mogli dovesti do razvoja farmaceutskih proizvoda ili terapijskih intervencija usmerenih na ćelijsko zdravlje. To bi moglo omogućiti negovateljima da izbegnu negativne ishode koji mogu nastati usled stresa sa kojim se suočavaju.
Izvor: Rice University
Fotografija (detalj): Linoleum Creative Collective/Unsplash