Srbija je udvostručila uvoz hleba. Jeste, dobro ste pročitali: uvozimo „svež“ hleb, peciva i tost. Ovi proizvodi se samo dopeku u Srbiji, a prave se ko zna gde. Diktat tržišta željnog što lakše zarade.
Srbija je u poslednjih godinu dana više nego udvostručila uvoz hleba i pekarskih proizvoda. Naime, na srpsko tržište je dopremljeno oko 6.000 tona „svežeg“ hleba, peciva i tosta tokom 2019. godine. Vrednost ovih uvezenih namirnica iznosila je 6,8 miliona evra, piše „Politika“.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Kako dnevni list Politika, a prenosi Tanjug, vekne su stizale najviše iz Rumunije, Nemačke, Bugarska, pa i iz Hrvatske. U Hrvatskoj je, prema nedavno objavljenim podacima, od njenog ulaska u EU, takođe znatno povećan uvoz hleba.
„Zvuči neverovatno, jer većini potrošača nije poznato da im trgovci i pekari uveliko prodaju vruć hleb i pecivo koji su na naše tržište stigli u šleperima prethodno pripremljeni i zamrznuti nekada i hiljadama kilometara daleko“, piše „Politika“.
Pecivo se, pred očima kupaca, samo „dopeče“, uglavnom u trgovinskim i pekarskim lancima i prodaje se kao sveže.
Ova tehnika pripremanja hleba i peciva (delimično pečeni, a onda brzo zamrznuti spremni za transport) naziva se parbejking. Parbejking, kako objašnjavaju poznavaoci tržišta, sve više zamenjuje tradicionalno pekarstvo.
Na ovaj način smanjuju se troškovi proizvodnje, jer trgovci mogu da isporuče u svakom trenutku hleb i pecivo identičnog kvaliteta. Takođe, više im nisu potrebni visokokvalifikovani pekari, jer „svaki zaposleni može da gotovo pripremljene proizvode ispeče i postavi na police“.
Izvor: Tanjug
Fotografija iz teksta: Kako izgleda 200 kalorija? (foto galerija)
U tekstu o tradicionalnim savetima italijanskih baki za zdravlje, novinarka se najviše začudila savetu starih Italijanki da se za gorušicu uzme parče hleba. Jer, opšte je poznato, ko pati od gorušice, izbegava hleb. Stvar je u tome da bake u Italiji kada govore o hlebu, govore o hlebu koji se pravi u kući ili eventualno kod lokalnog pekara. Taj hleb je bez aditiva i da, taj hleb može, ako ne lečiti, onda bar sprečiti. Za razliku od većine onih koje kupujemo u prodavnicama.
V. tekst: Tradicionalni saveti italijanskih baka za očuvanje i poboljšanje zdravlja