Pretrpana memorija – put ka zaboravljanju, ali i kreativnosti

Sećanja kod starijih su netaknuta, kaže nova naučna analiza, ali im je memorija pretrpana. Ta pretrpanost usporava, a nekad i onemogućava prisećanje. Međutim, ona može dovesti i do veće kreativnosti i pronalaženja originalnih rešenja problema.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Sećanja su ključni deo onoga što određuje ko smo. Ali, većina ljudi, kako stari, tako teže pamti. Počev od zaboravljanja zašto su ušli u sobu, preko zaboravljanja važnih porodičnih datuma, do zaboravljanja imena pozntaih ljudi. Novo istraživanje kaže da nam sećanja ostaju netaknuta, ali da s godinama naša memorija postaje pretrpana.

Zaboravnost je vrlo često i način da se definiše starost. Mnogi ljudi, kada ne mogu da se sete nečega, to povezuju sa starenjem.

Naučnicima je lako da opišu zaboravnost koja se javlja s godinama. Mnogo im je, međutim, teže da je objasne. Jedno od najlogičnijih objašnjenja jeste da pamćenje slabi zato što dolazi do određenih promena u mozgu koje otežavaju skladištenje informacija.

Ali naučni rad objavljen nedavno u časopisu Trends in Cognitive Sciences predstavio je alternativno objašnjenje za ovaj fenomen. Objašnjenje naučnika je da naša sećanja ostaju netaknuta, ali da postaju zatrpana velikim brojem informacija sa godinama.

Ali, pre svega, važno je razumeti kako pamtimo. Naime, ono što pamtimo nije tačan zapis onoga što se dešava oko nas. Gotovo je nemoguće zamisliti kako bi izgledalo da se sećamo svakog i najsitnijeg detalja, svakog minuta, svakog sata, svakog dana. To bi bila ogromna količina informacija. Većina bi, uz to, bila prilično besmislena.

Sećamo se, na primer, šta smo jutros doručkovali. Ali retko ko bi se setio oblika oblaka koji je video kroz prozor ili a niko se ne bi setio koliko puta je trepnuo dok je jeo. Ljudi registruju samo određene stvari koje se dešavaju oko njih. Upravo je pažnja koju obraćamo na različite delove našeg iskustva ta koja oblikuje naše pamćenje.

Biranje bitnih informacija

Autori ove naučne analize pregledali su niz podataka sakupljenih na ovu temu. Krenuli su od pretpostavke da slabije pamćenje koje se javlja s godinama nije uzrokovano poteškoćama u skladištenju informacija. Pretpostavili su da do njega dolazi zato što nam je sve teže da se fokusiramo na relevantne ciljne informacije. To znači da stavljamo previše informacija u našu memoriju. Međutim, pretrpana memorija je prirodna posledica starenja i nije nešto nad čim imamo kontrolu.

Zašto bi nam usredsređivanje na previše podataka pogoršalo pamćenje? Možemo da se setimo da li smo jutros oprali zube. Ne možemo, međutim, da se setimo razlike između vremena kada smo oprali zube jutros i vremena kada smo ih oprali juče? Svakodnevne radnje koje radimo na isti način je teško zapamtiti kao pojedinačni događaj. One imaju toliko toga zajedničkog da ih je lako pomešati.

Bolje se pamte događaji koji se razlikuju jedan od drugog. Što se manje događaji preklapaju u pogledu sadržaja, manje su šanse da se jedan događaj pomeša sa drugim, ili da se pomeša ono što se dogodilo u tim različitim događajima.

Zapamtićemo šta se dogodilo kada smo izveli psa u šetnju, a šta kada smo otišli na bazen. Mala je verovatnoća da ćemo ove događaje pomešati jer među njima nema sličnosti.

Dakle, ako su stariji ljudi manje fokusirani koje informacije skladište, onda će njihova memorija ona biti pretrpana nebitnim informacijama. Ovaj nered će dovesti do toga da im se sećanja mešaju i preklapaju. Ovo otežava pamćenje onoga što im se neposredno dogodilo.

Skladištenje nebitnih detalja

U prethodno objavljenom istraživanju, koja je analizirano i u ovom radu, prikazuje ovu teoriju na delu. Starijoj i mlađoj grupi ispitanika pokazane su dve vrste slika – lica i prizora. Ispitanicima je rečeno šta će biti testirano.

Starije osobe su pokazale mnogo veći nivo moždane aktivnosti kada su im kasnije pokazani nebitni detalji. Pored toga, što su veću moždanu aktivnost prikazali tokom odgovora na nebitne detelje, to im je bilo teže da zapamte ono što su želeli.

Ustanovljeno je da starije osobe pretrpavaju svoju memoriju uzimajući previše informacija iz okruženja. Oni, takođe, i akumuliraju više informacija iz znanja stečenog tokom godina. To znači da stariji ljudi imaju više materijala za navigaciju kada pokušavaju da pristupe memoriji. To može dovesti do grešaka koje se dešavaju u pamćenju kako starimo.

Obogaćeno sećanje – put ka većoj kreativnosti

Naučni dokazi sugerišu da stariji ljudi pokazuju očuvanu, a ponekad i poboljšanu kreativnost kao rezultat svojih „obogaćenih sećanja“.

Kada se suočimo sa novim problemom, ponekad moramo da smislimo kreativno rešenje. Ovo može obuhvatati spajanje delova znanja koje imamo, a koji možda nisu očigledno povezani, ili prisećanje sličnih (mada ne identičnih) prethodnih iskustava koja bi mogla biti relevantna.

Pretrpana memorija starije osobe može predstavljati dobru stvar u ovom procesu. Sposobnost uspostavljanja veza između naizgled nepovezanih sećanja mogla bi omogućiti starijim osobama da pronađu kreativna rešenja za probleme, oslanjajući se na mnogo veći opseg iskustva.

Dakle, možda možemo prestati da gledamo na starenje i neizbežni gubitak pamćenja koje ga prati samo kao na lošu stvar.

Izvor: RTS
Istraživanje: Trends in Cognitive Sciences

FotografijaMichal Jarmoluk sa Pixabay