Početna Magazin Godine Otkrivena veza između hroničnog bola i anksioznosti – šansa za bolje lečenje

Otkrivena veza između hroničnog bola i anksioznosti – šansa za bolje lečenje

Otkrivena veza između hroničnog bola i anksioznosti – šansa za bolje lečenje

Prema rezultatima istraživanja koje je prezentovano na ovogodišnjem Skupu kanadskih neurologa u Vankuveru, između anksioznosti i hroničnog bola postoji biološka veza.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Bol ima i fizičke i emotivne komponente. Anksioznost je uobičajena kod ljudi koji pate od hroničnog bola, a ljudi koji su anksiozni češće osećaju i hroničan bol.

Prema rezultatima istraživanja koje je prezentovano na ovogodišnjem Skupu kanadskih neurologa u Vankuveru, između anksioznosti i hroničnog bola postoji biološka veza.

Dr Min Džuo sa Univerziteta u Torontu, sa timom naučnika iz tri zemlje, ne samo što je otkrio ovu vezu, već je i identifikovao molekul koji može da smanji anksioznost povezanu sa hroničnim bolom.

„Hronična bol se može posmatrati kao naučena memorija: kao što vam ponavljanje klavirske deonice omogućava učenje olakšavanjem prenošenja određenih signala putem neurona, tako i bol koja ne prestaje može postati hronična jer vaši neuroni postaju efikasniji u prenošenju signala bola“, objašnjava dr Džuo.

Ovo jačanje veza između neurona usled ponavljanog korišćenja naziva se dugotrajna potencijacija (LTP – Long Term Potentiation).

Prethodnim istraživanjima dr Džua, dokazano je da se kod životinja sa hroničnim bolom, LTP javlja u delu mozga koji se naziva prednji cingularni korteks. Ovaj deo mozga je uključen u donošenje odluka i regulaciju emocija i fizioloških procesa.

LTP je zapravo način na koji bol postaje hronična. LTP čini neurone prijemčivijim za prenošenje ovih bolnih signala. Inhibiranjem LTP-a, bol se smanjuje, tvrdi Džuo.

Ali način na koji LTP utiče na anksioznost, manje je poznat.

Najčešći oblik LTP-a jeste porast broja receptora u neuronima uzvodno od sinapse (strukture putem koje neuroni međusobno komuniciraju). Taj oblik nazivamo post-LTP, zato što se javlja nakon sinapse. Drugi, manje proučen oblik LTP-a, javlja se pre sinapse i obuhvata otpuštanje veće količine uzvodnih signala. Ovo se naziva pre-LTP.

Dr Džuov tim je pokazao da pre-LTP i post-LTP postoje u uslovima hroničnog bola, ali da je pre-LTP prisutan samo kada bol postane hroničan, a ne i u slučajevima akutnog bola.

Ustanovili su da se blokiranjem pre-LTP-a smanjuje anksioznost, kao i da uslovi koji dovode do anksioznosti kod životinja (koje ništa ne boli), dovode i do pre-LTP-a.

Ovi eksperimenti su ih naveli na zaključak da pre-LTP u neuronima prednjeg cingularnog korteksa posreduje u stvaranju anksioznosti.

Otkriće da u prednjem korteksu postoje dva oblika LTP-a, gde je pre-LTP povezan sa anksioznošću, a post-LTP sa bolom, objašnjava zašto su ova dva stanja povezana, budući da oba stanja dovode do povećanja prenosa glutamatnog signala između neurona prednjeg korteksa.

Tim dr Džua pronašao je, takođe, novi molekul, nazvan NB001, koji može ciljano da blokira pre-LTP, te ima snažno analgetičko dejstvo kod životinja sa hroničnim bolom.

Dalja istraživanja trebalo bi da otkriju nove načine na kojima bi lekovima mogli da lečimo bol ili anksioznost.

Izvori: Eurekalert, Medical Daily