Ljiljana (Trstenik): Jedno nezaboravno putovanje

Priča sa IV konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“, kategorija „Najbolja priča o putovanju u inostranstvo“.

Radila sam u jednoj velikoj firmi u malom gradu. U vreme kada je ona izuzetno poslovala postojao je Aktiv žena koje su imale različite dužnosti: od učestvovanja u poslovanju firme, prisustvovanju raznim organima upravljanja, organizovale su putovanja…

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Prelepo osmišljena i vešto organizovana putovanja u zemlji i inostranstvu.

Tako smo jednog prolećnog dana krenule u dva velika autobusa put Grčke preko Meteora, Larise do Igumenice. Od Igumenice trajektom do Krfa i ostrvo Vido.

Put je na mene ostavio dubok utisak.

Stoga sam želela da i moj muž vidi sve to s obzirom da na druga putovanja, osim na letovanja, nije išao.

Tako smo pre nekoliko godina krenuli na letovanje u Grčku na ostrvo Krf.

Krenuli smo put Grčke posle podne klimatizovanim autobusom. Novim autoputem putovali smo noću, pa nismo ni primetili kako je Grčka divna kada se ne prolazi naseljenim gradovima i selima.

***

Stigli smo u Igumenicu ujutru, a onda krenuli trajektom na tri sprata put ostrva Krfa. Sve ono što što je moglo da se vidi ne može se opisati rečima. Prelepo plavo more, veliki kruzeri, delfini koji se uporedo sa trajektom izdižu na površini, pa onda u plave dubine.

Stigli smo na ostrvo malo umorni, ali srećni što smo došli da vidimo sve ovo. Stigli smo do Dasije, mesta u kome ćemo letovati.

Jednog jutra sa vodičem otišli smo da obiđemo grad Krf. Prelep stari grad sa divnom starom arhitekturom i starim spomenicima, parkovima koji ne liče na druge. Sve mi se činilo nestvarno i nesvakidašnje. Otišli smo do Srpske kuće u tom gradu.

Tu smo videli sve ono što smo slušali o strahotama naše vojske, o njenom stradalom putu preko Albanije i iskrcavanje na ostrvu Krf. Njihova nadljudska hrabrost u uslovima neuhranjenosti, nedovoljno tople garderobe, ponovo me je duboko dirnula.

Ne može čovek da ne pokaže emocije pred ovakvim prizorima. Posle toga napunjeni emocijama, ukrcali smo se na čamac, put ostrva Vida. U daljini se videlo ostrvo, nenaseljeno, tiho kao da ga je prošlost zanemela. Okruženo je zelenilom u lepom Egejskom moru.

Stigli smo do muzeja koji se nalazi na blagom uzvišenju. Moj muž je bio zatečen, mnogo ga je pogodilo sve što je čuo, a s obzirom da je njegov deda stradao u Prvom svetskom ratu, ta tuga ga je jako pogodila.

Prilazio je svakoj ploči sa imenom i prezimenom stradalih, snimao u tišini i druga imena vojnika iz njegovog rodnog sela.

Vratili smo se u letovalište, prigušili emocije i ostatak letovanja proveli u kupanju, druženju i razgledanju okoline ovog divnog ostrva.

Ovo letovanje ostalo nam je u večitom sećanju.

Liljana Petrašinović, Trstenik
Fotografija:
Mauzolej, SmirnofLeary za Wikimedia Commons