Dobroslav (Brod): Kameni most

Pesma sa IV konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“ u kategoriji „Najbolja putopisna pesma“.

Ponekada dođem pijan do kamenog mosta
s pogledom u Drinu dočekujem zoru
rijekom klizi vjetar pomaman i lud
nosi slike zaborava kao opomenu i vječnu moru.

U bunilu ili u snu
čujem glasove janičara
što u sepetima djecu odvode
krike majke i kletvu neba
nikada ne prešli
preko Drine vode.

Nisam kriv, pravda se most
moralo je tako da bude
vijekovima svjedočim istinu
vode spajaju ne dijele ljude.

Veliki Vezir mi darovao život
da spasi poslednje zrno duše
svijet uvijek pamti neimare
i prezre vandale što zdanja ruše.

Danas sam sretan, nisam sam
gledam čovjek Kamen grad stvori
poslala ga sudbina sa divnom vizijom
da pustu adu u raj pretvori.

Probudi me jutarnja svježina
protrljam oči čudom se čudim
kameni most otvorio dušu
i gledamo se zbunjeno ko ljudi.

Skriva zaljubljen pogled
stidi se mnene pijanca stara
sada znam tajnu
most Kamen grad voli
Drina veže i ljubav spaja.

Krvavo sunce vuče se lijeno
bjelasaju nebom tople, jedre dojke
umirem nesvaćen, pijan i star
u ime samo jedne poruke.

Čuvajmo dragulj, vanvremene ljude
oni snove ostvaruju uvijek
o djelima neka sude nova vremena
neki novi ljudi i novi vijek.

Kamen grad i Most istog su soja
sazdani od tuge, patnje i boli
šest vijekova stopljeno u jedno
to može samo velika ljubav
neko ko ima dušu, ko mnogo voli.

Dobroslav Petričević, Brod
Fotografija:
Ćuprija, Julian Nitzsche za Wikimedia Commons