Drugo mesto u kategoriji “Najbolja putopisna pesma” konkursa za najbolje putopise starijih osoba “Draganova nagrada” 2018. godine.
Ova pesma je objavljena i u publikaciji “Riznica sećanja” koju je objavilo UG “Amity – Snaga prijateljstva“.
Isto je brdo
skoro je isti put –
ali ja sam star
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Pun mesec –
senke kao u snu
u podnožju šume
Jutro na selu –
sjaj rose na detelini
i duge uši zeca
Majsko zelenilo
mrak čini još gušćim –
sev munje u daljini
Groblje predaka –
moj povratak većina
ne primećuje
Zvonar je
odavno pustio uže –
sad brda zvone
Svaka kap rose
duša dragog predaka –
jutro sećanja
Umor me stiže –
bistre se ispod oraha
davne uspomene
Žuta strnjišta –
jedno jato ptica sleti
drugo uzleti
Odoše oblaci –
duga i čisto nebo
melem za oko
Okraćali dani
zgusnuli noć i zebnju –
starac u osami
Veština ruke –
brus munjevito klizi
po sečivu kose
Belinu snega
starica prekri pepelom –
lete varnice
Na horizontu
suton se obznanjuje –
ptice u preletu
Noć lagano
zori ustupa mesto –
prvi petlovi
Tužne oči psa-
po celom telu
ožiljci života
Nebo i zemlja
u strasnom poljupcu –
jutro puno magle
Voz prolazi
dve koze sve više
zatežu užad
Mesečina –
zagrlile se senke
duda i oraha
Put me vodi
kraj oronulih straćara –
ruže ipak mirišu
O granu šljive
obešena košulja –
čovek u hladu
Zasečena lubenica
sama se dalje deli –
slatko pucketanje
Prolećni lahor
učinio svoje – svuda
radost cvetanja
Ptičji let
nestaje u obzorju –
sunce zalazi
More beline –
višnje u punom cvatu
poljima Toplice
Pijanac u pratnji –
verni pas pozlaćen
mesečinom
Posle sahrane
živima i crni oblaci…
ipak daleko
Dosadni ćuk
načinje noćnu tišinu –
minu psovka
Crveni zvončići
nude se kraj puta –
zrele višnje
Mesečev luk –
predivno svetluca
dubok sneg
Kakva tihost –
krila slepog miša
buku prave
Letnji pljusak –
kiša u razgovoru sa
krovom od lima
Žabe krekeću
sve glasnije – starac
pominje kišu
Odoše oblaci –
duga i čisto nebo
melem za oko
Čekam da zmija
bilo kuda otpuzi –
staza u šumi
Lovci ćutljivi –
u rančevima im samo
ulovljen mrak
Dečak bi trn
da ostavi – trn ne pušta
rukav dečaka
Napuštena kuća –
u dvorištu jorgovani
još uvek cvetaju
Rano proleće –
nabujala reka čisti
ljudski nemar
Dušan Mijajlović Adski, 65 godina
pesnik
Niš
Fotografija: Višnje, Jingoba za Pixabay