Amazon je već čuven kao kompanija koja zaposlene pokušava da koristi kao potpuno automatizovane (jeftine) robote, ali nova priča koja stiže iz te kompanije zaista pomera granice ophođenja „poslodavca“ prema „zaposlenima“…
-
Slika: Robovlasništvo u 21. veku
Oni koji vole da pričaju bajke o internet biznisima, vole da pomenu i Amazon kao uspešnu kompaniju koja je lider… i šta već sve ide uz to. Sa druge strane, oni koji posmatraju suštinu stvari – da je to i dalje ipak kompanija, a ne (samo) „inovator“, ne (samo) „sajt“, ne (samo) „model“, mogu samo da se naježe kada slušaju šta sve stoji iza te „uspešnosti“.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Podsetimo, pre nekog vremena pojavila se vest o načinu na koji se upravlja zaposlenima u magacinima: Svaki ima tablet računar na kojoj se prikazuje mapa kretanja koju je izračunao računar tako da za najkraće moguće vreme zaposleni pronađe odgovarajuću policu i upakuje u kolica koja ima sa sobom naručenu robu. Tako zaposleni imaju tačno dva do četiri minuta da uđu i izađu iz magacina – sa pripremljenim paketima. Svako ko je ikad bio zaposlen može da zamisli kako izgleda ovako definisan radni dan.
Ali, ako tu i može da se govori o „standardizaciji“ i „normativima“, novu vest iz Amazona teško je opravdati.
Amazon je u svoje magacine postavio TV ekrane na kojima prikazuje zaposlene koje je optužio za krađu (doduše kao siluete, bez prikazivanja lica), a preko figure stoji „pečat“ sa natpisom – uništen, istrebljen (terminated), ili uhapšen (arrested). Dodati su i detalji šta je i kada zaposleni ukrao, koliko je to koštalo, i kako su uhvaćeni.
Krađa je neobično važna tema za ovu kompaniju koja obrće milijarde dolara, naričito kada se pogleda koji su to nabrojani ukradeni predmeti: upaljači, šminka, futrola za telefon, video igrice, nakit, mikrotalasna… A bilo je i onih koji su se našli na „lokalnoj“ Amazon televiziji zato što su ukrali ručak od kolega.
Sa druge strane, radnici se ne obaziru previše na ove ekrane i kao primarnu brigu ističu svoje plate. Neki radnici su, naravno, ubeđeni da je to sasvim u redu jer „kradu samo lopovi“, ali ima i onih koji vide bizarnost u svemu tome.
Zabeležene su i naročito neobične procedure otkrivanja krađe koje bi na srpskom mogle biti prevedene kao „veća dara nego mera“. Naime, kada se aktivira alarm zaposleni tada moraju da napuste magacin. U magacinu je toplo i radi se u majicama i kratkim pantalonama, ali to se desilo u toku zime 2010. godine na severoistoku SAD, u Pensilvaniji, i radnici su morali da stoje napolju na snegu, i nije im čak dozvoljeno ni da sednu u svoja kola.
A sve samo zbog pretpostavke poslovođa da je neko aktivirao alarm kako bi prikrio krađu!
– Tokom 1980-ih ovakve kompanije (tada supermarketi) su pokušavale da ubace subliminarne poruke u muziku koja je puštana sa razglasa. Danas postoje posteri upozorenja da radnja ima pritvorsku sobu (dok ne dođe policija) ili anonimnu internu telefonsku liniju za prijavljivanje sumnjivih kupaca i radnika. Danas su ove metode ograničene samo vašom maštom, i onim što dozvoljava zakon – kaže Pat Murphy iz firme koja se bavi konsaltingom u obezbeđenju objekata za Blumberg.
Komentar Penzina
Amazon, kao i druge velike kompanije u SAD, plaća minimalan porez. Amazon je uspešna kompanija i zato što dolazi iz moćne države koja omogućava primat svoje ekonomije, između ostalog, dobrim delom i vojnom silom, uspostavljajući tako dominaciju u svetu. Vojska se plaća iz budžeta koji se puni porezima koji su za građane nekoliko desetina puta veći nego za velike kompanije.
Posledica svega jeste to da, kada Amazon izbaci ljude u „letnjoj“ radnoj garderobi na vejavicu samo zato što je neko MOŽDA ukrao nešto što vredi najviše 1.000, a najverovatnije do 100 dolara, u zemlji u kojoj lečenje košta desetinu hiljada dolara, isti građani pokrivaju i troškove čuvanja tržišta (vojsku) i infrastrukturu (puteve za dostavna vozila, aerodrome, internet, itd), ali i troškove sopstvenog lečenja – bilo direktno iz svog džepa, bilo odvajanjem za javni zdravstveni sistem.
Posledica toga jeste da pričamo o „uspešnim“ gazdama, i radnicima koji „mogu da nađu bolji posao ako su jednako uspešni ili bolje obrazovani pa i sami postanu uspešni“. Teoretski, zvuči moguće. U praksi… Ne zvuči, nego jeste – nemoguće.
Nekoliko citata o Amazonu sa Penzina (na linkovima celi tekstovi):
- „Amazon“ je 2014. godine platio porez od 11,9 miliona funti, dok je od prodaje putem interneta u Britaniji zaradio 5,3 milijarde funti – platili su porez od oko 0,2%!; Kad manji biznisi izbegavaju porez kao velike multinacionalne kompanije
- Jedan od rizika nove vrste rada biće i mogućnost da nas kapitalizam platformi zarobi tako što će kompanije kao što su Uber, Taskrabbit, ali i Google, Amazon i Apple kontrolisati svaka svoj ekonomski sistem; Novi oblici rada su neminovnost i nisu razlog za strah
- Kompanije na berzi „obrću“ novac i iz penzionog fonda čime ušteđevinu radnika dovode u veliki rizik… Kompanije kao što su Amazon ili Celgene, kojima poslednjih godina ide dobro, vešto koriste i ove fondove, ali rizik postoji; 401(k) – Zakon, praksa i rizici penzija američkih radnika
- Sličnu daljinsku uslugu ponudio je 2013. godine i Amazon, ali prvenstveno u cilju pospešivanja sopstvene prodaje; Hubert startap povezuje starije sa porodicama putem interneta