Udruženja penzionera tražila razgovor sa predsednikom Vučićem

Udruženje sindikata penzionera Srbije (USPS) i Sindikat penzionera „Nezavisnost“ tražili su razgovor sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Prenosimo pismo u kome se izlažu problemi građana Srbije u penziji, problema koji, kako smatraju ova dva udruženja, iziskuju da se o njima razgovara na najvišem nivou.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Poštovani Predsedniče,

Shodno otvorenom pozivu da Vam se obrate građani Srbije koji bi želeli da razgovaraju sa Vama, obraćamo Vam se sa molbom i zahtevom za razgovor, zbog brojnih problema prisutnih kod penzionerske populacije.

Materijalni položaj penzionera je izuzetno težak. Male penzije, velika inflacija i svakodnevne informacije o tome da nikad nismo živeli bolje, da su povećanja penzija i do 44 odsto, dovode u dilemu penzionersku populaciju o istinitosti navedenih tvrdnji. Za većunu penzionera koji primaju penziju ispod prosečne, život i lečenje su sve teži, a podgrejana očekivanja su sve veća. Mi smo generacija koja voli ovu Državu i koja uvažava sve napore koji se čine da svima bude bolje. Jedini parametar kojim penzioneri veruju su novčanik i frižider. Ono u šta, takođe, naša populacije veruje je Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, te molimo da se on uredi tako da svima bude razumljiv i predvidiv i da on definiše budućnost penzionera.

Problemi koji su nagomilani mogu da se reše Zakonom i dobrom voljom.

1) Obračun penzija mora da bude po Zakonu koji će se urediti na način da prosečna penzija bude najmanje u visini polovine prosečne zarade. Upravo zbog toga predlažemo da se penzije počev od oktobra tekuće godine povećaju za 10 odsto, a u naredne dve godine, godišnje uvećanje bi iznosilo 19 odsto kumulativno. Što znači da bi u januaru naredne godine povećanje iznosilo 12-14 odsto, a u novembru i decembru 5-7 odsto. Ta dinamika bi važila zaključno do kraja 2025. godine.

2) Mnogo teških godina su penzioneri proživeli i preživeli te se ne boje istine ako nije dobra, ali se boje nade koja nije primerena vremenu u kojem žive. Ne sme preostali život da nam bude zasnovan na očekivanjima koja nisu ostvariva. Ako hoćete da znate šta mi očekujemo to je da, primereno postojećim uslovima žovota, penzije treba da budu u visini 60 odsto prosečne zarade. To bi bio realan plan života koji nam je preostao.

3) Potrebna nam je institucija u Državi – Nacionalni savet za stare – koja bi se bavila samo i isključivo penzionerima i starim licima, jer mi predstavljamo trećinu stanovništva, koja izdržava bar još toliko građana Republlike Srbije. Trebaju nam na svakoj opštini gerontolozi, socijalni radnici, koji će znati kako žive stari. To ne mogu biti Centari za socijalni rad, jer su oni konglomerat problema: deca, nasilje, porodični problemi, razvodi, deca koja žive na ulici, razorene porodice, osobe koje nemaju prihoda, koji nemaju krov nad glavom i još mnogo toga.

4) Potrebna je institucija na svakoj opštini koja će da ima na popisu svakog građanina Srbije kada napuni 65 godina života i ispuni zakonski uslov za odlazak u penziju. Institucija koja će da se brine o svakom od nas. Nije previše. Ako mogu da nas nađu kada treba da nam šalju pisma zahvalnosti, glasačke listiće, mogu nas naći da vide da li smo živi, relativno zdravi i šta nam treba. Usamljenost je socijalni problem koji pogađa sve a najviše penzionere. Najizraženija je po unutrašnjosti, po selima i zabitima, gde teško da neko ode, pa to bude primer za novine i senzacija na TV ekranima, umesto da to bude normalno u državi koja vodi odgovornu socijalnu politiku.

5) Potrebno je više državnih domova za negu i čuvanje starih lica. Želimo da Država stoji iza tih ustanova. Njoj verujemo. Privatni domovi su dobri, ali preskupi i nesigurni. Potrebni su, shodno broju starih lica, i dnevni boravci na svakoj opštini, sa stručnim licima gde porodice mogu da ostave svoje najstarije dok su na poslu. Mnogi ne žele da idu u dom za stare, niti deca žele da budu bez svojih ostarelih srodnika, ali zato žele da ih negde ostave i posle posla povedu kući. Isto kao što smo mi činili sa našom decom ili unucima.

6) Želimo da razgovaramo o tome koliko smo pomogli Državi da stabilizuje budžet od 2014. do 2018. godine, da se dogovorimo o načinu i rokovima vraćanja tih sredstava u iznosu od 840 miliona evra. O velikoj žrtvi koju smo podneli i na kojoj ste nam se i lično zahvalili. Uz zahvalnost očekujemo i plan vraćanja vlastite imovine.

7) Želimo da razgovaramo sa Vama o ukidanju kaznenih poena za prevremeni odlazak u penziju, za one koji su morali po sili zakona da odu u penziju pre navršenih 65 godina života (gubitnici tranzicije) a ne za one koji su to učinili dobrovoljno. Takvim penzionerima treba ukinuti kaznene poene kada napune 65 godine života.

8) Naši članovi su i oni čiji su supružnici preminuli pa su ostali bez svog najbliskijeg sa kojim su život stvarali, a ostali su i bez dela prihoda koji je i te kako potreban u ovim teškim vremenima. Tražimo da se deo penzije preminulog supružnika dodeli drugom supružniku, što je praksa u Evropi bez obzira da li ima svoju ličnu penziju.

Razgovor je početak, dijalog pravi put ka rešavanju problema, a Zakon ono što nam daje sigurnost.

U očekivnju termina susreta, srdačno Vas pozdravljamo, sa željom da Vam posao bude olakšan svekolikom pomoći nas dobronamernih, kojima je prosperitet društva u srcu, bez obzira što smo u godinama kada se naša društvena aktivnost smanjuje.

Udruženje sindikata penzionera Srbije, predsednik Milan Grujić
Udruženje sindikata penzionera „Nezavisnost“, predsednik Miloš Grabundžija

Fotografija (sa jednog od protesta penzionera)Srđan Škoro za Penzin

Podsećamo i na razgovor sa g. Milošem Grabundžijom: