J. Tamburić: Sistemsko sprečavanje penzionera da dođu do pravde

Jovan Tamburić, predsednik Udruženja sindikata penzionisanih vojnih lica Srbije, piše o tome kako sudovi, budući da su zavisni od izvršne vlasti, ometaju penzionere Srbije da dođu da pravde umesto da presuđuju držeći se Ustava i zakona zemlje. Prenosimo tekst.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Da li sudovi u Srbiji po nekom prikrivenom planu sprečavaju penzionere da dođu do pravde? Na to osnovano ukazuju postupci sudova u Srbiji u kojima ne postoji nezavisnost i sloboda sudija i sudova. U tim postupcima sudovi krše odredbe Ustava Srbije, Zakona o opštem upravnom postupku, Zakona o upravnim sporovima, Zakona o parničnom postupku i Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Navodim primere postupanja sudova u Srbiji koji stručnu javnost, a i penzionere oštećene smanjenjem penzija, zbunjuju i ometaju da dođu do pravde.

  • Ustavni sud Srbije je odbacivanjem inicijativa za ocenu ustavnosti Zakona o privremenom uređivanju načina isplate penzija u septembru 2015. godine, opravdavanjem njegovog donošenja argumentima politike i iznetim stavom da Fond PIO nije obavezan da donosi pojedinačna rešenja o smanjenju penzija je oštećenim penzionerima ukinuo, otežao i odložio ostvarivanje prava na pravni lek pred fondom PIO, sudovima u Srbiji i Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.
  • Ustavni sud Srbije ignoriše ustavnu obavezu da sprovede postupak ocene ustavnosti Zakona o privremenom uređivanju načina isplate penzija, pokrenut od strane poslanika Narodne skupštine Srbije 7. avgusta i 14. novembra 2018. godine i tako ometa ostvarivanje zakonskih i ustavnih prava preko 850.000 oštećenih i naslednika oštećenih penzionera koji su u međuvremenu preminuli uz narušavanje ustavom definisanog odnosa između Narodne skupštine Srbije i sudske vlasti u Srbiji.
  • Ustavni sud ignoriše i ne rešava nekoliko stotina ustavnih žalbi građana dostavljenih posle donošenja Zakona i nekoliko desetina inicijativa za ocenu ustavnosti Zakona dostavljenih posle septembra 2015. godine.
  • Zauzet stav u Odluci Ustvnog suda Srbije broj: Už-6014/2015 od 11. januara 2018. godine, kojim se zahtevi za isplatu neisplaćenih penzija stariji od tri godine smatraju zastarelim uz pozivanje na stavove Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.
  • Zaključak Upravnog suda Srbije na 83. sednici održanoj 29. oktobra 2018. godine da se zahtevi za priznavanje prava na isplatu razlike između isplaćene i penzije po rešenju, ne mogu rešavati u upravnom postupku i postupku pred Upravnim sudom nego u parničnom postupku.
  • Praksom osnovnih i viših sudova u Srbiji da tužbene zahteve penzionera za naknadu štete smanjenjem penzija odbacuju bez sprovođenja zakonom propisanog sudskog postupka, a presude pozitivne po penzionere neuobičajeno brzo poništavaju, dokazujući da javni komentar presude u osnovnom sudu u Bačkoj Palanci od strane predsednika Srbije utiče na ekspedivnost Višeg suda u Novom Sadu koja ne postoji ni u jednom drugom sudskom predmetu.
  • Obaveza plaćanja sudskih taksi u postupcima ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja koja u nekim državama za penzionere ne postoji.

Sve napred navedeno dokazuje da se penzionerima u Srbiji po nekom planu otežava ili čak onemogućava put do prava i pravde.

Da li je ovakvo postupanje sudova u Srbiji odgovor na izjavu i zahtev predsednika Vlade Srbije date u Narodnoj Skupštini Srbije u raspravi krajem decembra 2014. godine, o neusklađivanju vojnih penzija od 1. januara 2008. godine, u kojoj su sudovi optuženi da „donose odluke protiv njih-države „. Koji su to „oni“ a koji smo to „mi“? Ili je takvo postupanje sudova odgovor na komentar predsednika Srbije, na presudu Osnovnog suda u Bačkoj Palanci kojom je oštećenom penzioneru dosuđena naknada štete zbog smanjenja penzije, iz kojeg je jasno da će on to „istražiti i javnost obavestiti“.

Posebno je interesantan usvojen Zaključak na 83. sednici svih sudija Upravnog suda Srbije od 29.10.2018. godine, koji su sve sudije dužne da sprovode:

„Ubuduće, u svim predmetima po tužbama zbog ćutanja uprave po žalbi zbog nepostupanja prvostepenog organa po zahtevu za isplatu nespornog dela penzije ili manje isplaćenog iznosa penzije, podnetom u vreme važenja Zakona o opštem upravnom postupku (“Službeni list SRJ“, br. 33/97 i 31/01 i “Službeni glasnik RS“, broj 30/10), prema odredbama kog zakona se postupak sprovodi, Upravni sud postupa na način kao u predmetu U 2090/17.“

Zaključak je pravno važan jer penzionerima oštećenim smanjenjem penzija oneomogućava da upravnim postupkom i tužbom Upravnom sudu sprečavaju zastarevanje štete koja im je naneta smanjenjem penzija jer će Fond PIO i Upravni sud takve zahteve i tužbe odbacivati kao neosnovane i na takav način će oštećenim onemogućiti odlaganje zastarevanja bez plaćanja visokih sudskih taksi na koje su primorani u parničnom postupku.

U ovom zaključku se daje dopunsko tumačenje člana 19. Zakona o upravnim sporovima po kojem sud ceni osnovanost podnete tužbe utvrđujući ispunjenost propisanih uslova s tim da je u svim tim slučajevima uslov za postupanje Upravnog suda po tužbi da se radi o izostalom upravnom aktu, u smislu člana 15. Zakona o upravnim sporovima, odnosno aktu koji je organ trebao da donese. Sud smatra da je zahtev za isplatu nespornog dela penzije ili manje isplaćenog iznosa penzije, predstavlja novčano potraživanje i rešavanje o takvom zahtevu, po svojoj pravnoj prirodi ne predstavlja rešavanje o upravnoj stvari, niti vodi donošenju upravnog akta koji bi kao takav mogao biti predmet upravnog spora, u smislu odredaba Zakona o upravnim sporovima.

Iako se Zaključkom o postupanju sudija na ovakav način smanjuje velika šteta koju Fond PIO ima plaćanjem troškova u postupcima pred Upravnim sudom zbog ćutanja uprave, odnosno propuštanja organa Fonda PIO da rade po Zakonu, on se sada koristi radi onemogućavanja penzionera oštećenih smanjenjem penzija da upravnim postupkom i tužbom Upravnom sudu odlažu zastarevanje štete koja im je pričinjena bez plaćanja visokih sudskih taksi. Na ovakav način oštećeni penzioneri se upućuju na parnični postupak u kojem su obavezni da plaćaju visoke sudske takse i sudskog veštaka.

Na osnovu iznetog, nameće se zaključak da se celokupno sudstvo Srbije odreklo nezavisnosti i stavilo u službu izvršne vlasti ignorisanjem ustavne obaveze da pravovremeno oceni ustavnost Zakona i otežavanjem i sprečavanjem oštećenih penzionera da svoja prava na sudsku zaštitu pravovremeno ostvaruju pred domaćim i međunarodnim sudovima. Očigledna je namera da zahtevi oštećenih penzionera za naknadu štete jednom delu oštećenih penzionera budu proglašeni zastarelim.

U ovom trenutku najsigurniji put za prekid zastarevanja pričinjene štete smanjenjem penzije je pokretanje parničnog postupka. Radi smanjivanja sudskih taksi treba razmotriti i varijantu pokretanja parničnog postupka za naknadu štete samo u delu vremenskog perioda smanjenja penzije (npr. samo za prve dve godine smanjenja). Postupak za naknadu štete u preostalom periodu smanjenja penzije bi bio pokrenut 2020. godine.

U ovom trenutku, u odsustvu ocene ustavnosti Zakona od strane Ustavnog suda Srbije i odluke Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu o dostavljenoj predstavci, osnovni, viši i Apelacioni sud donose negativne sudske presude. Svi postupci u kojima su odbačeni tužbeni zahtevi za naknadu štete, posle povoljne odluke Ustavnog suda Srbije ili Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu mogu biti ponovo pokrenuti postupkom revizije kada će se vreme pokretanja prethodnog postupka računati kao vreme njegovog stvarnog pokretanja.

Na kraju se postavlja pitanje može li se sudstvo Srbije reformom osloboditi uticaja izvršne vlasti ili će nastaviti da joj ispunjava zahteve suprotne Ustavu.

Problem nastao neustavnim smanjivanjem penzija može biti rešen i donošenjem zakona o obeštećenju svih oštećenih i naslednika oštećenih koji su preminuli. Aktuelna vlast još uvek nije pokazala političku volju da donese takav zakon iako oni koji su podržali smanjenje penzija na ovakav način PUPS, SPS i Savez penzionera Srbije takav zakon obećavaju svojim članovima i simpatizerima. Koliko su ozbiljni i moćni u ispunjenju obećanja govori i podrška koju su dali donošenju Zakona iako su obećavali suprotno.

Savez za Srbiju je donošenje takvog zakona predvideo u svom programu, on se nalazi i u Sporazumu sa narodom koji je ujedinjena opozicija ponudila građanima a zahtev za vraćanje otetih delova penzije se redovno postavlja i na građanskim protestima u Srbiji.

Sve je očiglednije da je jedini put ostvarivanja ovog i drugih prava građana, put promene nakaradnog sistema u kojem građanin sa svojim zakonskim i ustavnim pravima i dostojnstvom ne postoji.

Jovan Tamburić,
Predsednik Udruženja sindikata penzionisanih vojnih lica Srbije – USPVLS

Fotografija: Protest penzionera, Beograd, 12. jun 2018.